Plejade sjajnih asova, vrhunskih trenera i velikih rezultata bili su više od decenije iza Nikšića, uprkos poslovičnom talentu, umješnosti i i hrabrosti koja karakteriše taj grad. No, čekanju je došao kraj, opet Nikšić živi za boks i opet je najbolji u državi – BK Nikšić vratio je gradu naslov najboljeg nakon 23 godine čekanja.
Klub Boška Draškovića, prvaka na debitantskom učešću Crne Gore na Mediteranskim igrama u Peskari i to pobjedom u finalu nad prvorangiranim bokserom u asocijaciji tada zvanoj AIBA, Abdelhafidom Benčalbom, bio je i jedan od posljednjih velikih uspjeha boksera iz Nikšića.
Upravo je Drašković, sa Blažom Nikčevićem, koji nastavlja sjajnu tradiciju oca Milana, za nepune tri godine obnove kluba došao do naslova najboljeg na Pojedinačnom prvenstvu države u Beranama, sa osam zlatnih, tri srebrne i dvije bronzane medalje.
„Ponosni smo na rad i rezultate, Miloš Roganović je proglašen najboljim mladim bokserom, njegov brat Matija je takođe bio zlatni, kao i Nikola Raičević, a oni već imaju zavidan broj turnira osvojenih u inostranstvu i Crnoj Gori. Interesovanje za boks je ogromno, talenat fantastičan, ali uslovi nam ne dozvoljavaju da proširimo bazu. Nikšić još nema salu dostupnu za 24 sata rada naših boksera, ali i to će uskoro dobiti”, priča za „Vijesti” Drašković.
Njemu trenerski posao nije stran, u nepuna dva mandata bio je selektor crnogorske reprezentacije, ali se povukao.
„Dolaskom Aleksandra Klemenka na mjesto predsjednika formiran je moderan Savez, i nestale su sve prepreke da vratim dug Nikšiću, trenerima koji su proslavili ovaj grad, formirali našu školu boksa prepoznatu po Milanu Drinčiću, Jocu Todoroviću, Žarku Mijatoviću, Milanu Nikčeviću… Sve to znanje je bilo uzalud, jer nam je lokalna uprava prije 20 godina uz policijsku pratnju oduzela salu u ‘Boksitima’, u koju smo uložili, i u njoj je otvorena kafana. Nije bilo mjesta za boks u Nikšiću, ali je upravo sadašnja vlast u Nikšiću obećala salu na stadionu Sutjeske, gdje je prvobitno planiran ugostiteljski objekat, a Bokserski savez je najavio pomoć u opremanju”, objasnio je Drašković sadašnju poziciju i dodao:
„Imamo sreće da je nova uprava napravila bokserski kamp na Žabljaku sa odličnim uslovima i trenerima poput selektora Nikole Ružića ili ruskog stručnjaka Sergeja Kudravcjova. Organizovano je čak šest velikih takmičenja u Crnoj Gori, bokseri imaju prilike da uče, posjećuju brojne kampove, učestvuju na turnirima i sve smo bliže evropskom vrhu”, smatra Drašković.
Drašković je prvi iz regiona draftovan u Svjetskoj ligi, u kojoj je boksovao za Armani Milano. On je ostvario i olimpijski san u Londonu, a evropska medalja mu je izmakla porazom u borbi za bronzu.
„Bilo je drugačije, sada je rad neuporedivo ozbiljniji i imamo šanse da se neki od naših boksera plasiraju na OI u Parizu. Petar Liješević, Bojana Gojković, Stefan Savković, Petar Marčić i Tomislav Đinović, svi oni su na Evropskom kupu ili Evropskom prvenstvu do 23 godine pokazali da imaju kvalitet za olimpijsku vizu”, zaključio je Drašković.
