Budvanka Bojana Gojković (15) je osvojila zlatnu medalju na juniorskom Evropskom prvenstvu u Anapi i time postala svjetska princeza „magičnog četvorougla“. Gojković je osvojila prvu medalju u istoriji crnogorskog ženskog boksa i time poslala snažnu poruku – uspjeh je moguć, uz mnogo truda i treninga.
„Svakome ko želi da se bavi ovim sportom bih rekla da je potrebno mnogo odricanja, u smislu svakodnevno treniranja, pravilne ishrane i što je najvažnije, jaka volja“, ističe prvakinja za Portal Analitika
Sa evropskom šampionkom smo razgovarali o počecima, napornim treninzima, osjećaju ulaska u ring, dobroj organizaciji, ali i budućim planovima.
Bojana Gojković (15) se nije puno razlikovala od drugih djevojčica. Razigrana desetogodišnjakinja je na prvi trening boksa otišla prije pet godina, i to kako kaže „sasvim slučajno“.
„Pošla sam tada sa bratom i dopalo mi se“, objašnjava nam Gojković.
Tada, ona nije znala koliko će se zaljubiti u ovu borilačku vještinu, niti slutila da će samo par godina nakon toga postati šampionka .
Svi iz okoline su bili začuđeni kada im je saopštila da želi ozbiljnije da se bavi ovim „muškim sportom“. Porodica se na početku plašila za svoju mezimicu, ali je strah prevazišla Bojanina ljubav za boksom.
„Ipak, rekla sam porodici čime želim da se bavim, a oni su me naravno svim srcem podržali. Ipak, svi su mi govorili da je ovo grub sport, pogotovo za žene“, govori nam Gojković.
Naporni svakodnevni treninzi: Boks je najstarija borilačka vještina, te jedan od fizički najzahtjevnijih sportova na svijetu. Na treningu se mora biti mentalno snažan i skoncentrisan, a tokom borbe u isto vrjeme pratiti tehnika protivnika, izbjegavati povrede, pravilno se kretati i disati. Da bi to sve postigla, Bojana trenira svakoga dana i to dva puta.
„Ne propuštam trening, a jutarnji se sastoji od trčanja, škole boksa, gimnastike. Večernji je sličan, nastavak jutarnjeg, ali proširen, na primjer zagrijavanje, škola boksa, rak na džaku ili rad u parovima i na kraju gimnastika i relaksacija“, ističe prvakinja.
Iako je mlada, Bojana je jako posvećena ovom sportu. Iza velikog uspjeha koji je postigla stoji veliki trud i odlična organizacija.
„Svakome ko želi da se bavi ovim sportom bih rekla da je potrebno mnogo odricanja, u smislu svakodnevno treniranja, pravilne ishrane i što je najvažnije, jaka volja“, govori.
Kao i svi, ona ima teže momente u životu, ali ne odustaje, već ispunjava sve obaveze koje je isplanirala za taj dan. Ne zapostavlja ni školu.
„Svaki moj radni dan započinje treningom. Poslije njega učim, pa idem u školu, a odmah poslije nje na večernji trening. Poslije njega obično odmaram kući. Kada imam slobodnog vremena, volim da slušam muziku, odgledam neki film ili prošetam sa drugaricama“, priča nam Gojković.
Zlatna medalja kao kruna uspjeha: Crnogorska reprezentativka u kategoriji do 50 kilograma osvojila je zlato na Evropskom juniorskom prvenstvu, iako je ispred sebe imala protivnice po godinu i po starije. U velikom finalu je pobijedila Italijanku Elen Luciju Ajari.
„Kada sam dobila zlatnu medalju, osjećala sam se naravno jako srećno i zadovoljno. Pripreme su trajale skoro godinu dana, bilo je potrebno puno sati napornog treniranja, ali mi nije teško padalo i na kraju se svakako isplatilo“, prisjeća se.
Bojana je dvostruki osvajač Kupa Nacija, a u dosadašnjoj petogodišnjoj karijeri ima samo jedan poraz. Nijedan meč nije bio lak, ali u ring ona uvijek ulazi spremna.
“Ring je nepredvidiv, nikada ne znaš šta će se dogoditi, tako da je bilo raznih situacija. Svaka protivnica za mene predstavlja izazov koji moram savladati, ali se ja najljepše osjećam kada dominiram u ringu. Mislim da je najvažnije da vjeruješ u sebe i svoj trud, da redovno treniraš, ali isto tako bitna je podrška porodice i naravno dobar trener, Nikola Ružić koji je zaslužan za uspjeh”.
Boksom će, kaže, nastaviti da se bavi, jer je ispunjava i čini srećnom.
“Svi iz kluba funkcionišemo kao porodica. Jako sam pozitivna i imam veliku želju za treningom i budućim uspjesima” zaključuje Bojana priču za Portal Analitika.
