Fudbalskih klubova i udruženja u Crnoj Gori nema puno, Prvoligaši, Drugoligaši i tri ,,Betonjerke“ po regijama, sjeverna, srednja i južna. Tri regije koje možemo nazvati „veliko šarenilo“.
Da zaobiđemo CFL 1, mada neke od njih možemo slobodno svrstati u već pomenuto „veliko šarenilo“. Klubovi koji čine bogatstvo cjelokupnog života i fudbala u našoj zemlji različitih imena, ali često i sličnih, u raznim bojama dresova, sa slavnom ili neslavnom istorijom, dobrim ili lošim rezultatima, navijačima koji se svode na penzionere, zaljubljenike u loptanje ili organizovane grupice maloljetnih „ultrasa“, sa sudijama koji su vrlo često na udaru publike koja im zbog blizine „tribina“ bukvalno dahće za vrat, sa igračima koji su nedokazani talenti, često odsustvuju sa treninga jer moraju da rade, idu u školu ili ih jednostavno mrzi.
Sa sjemenkarima koji vrijedno špartaju i prodaju svoju robu a o svakom igraču mogu i ne moraju da imaju svoje mišljenje. Tokom utakmice njihove proizvode posmatrači žvaću, kao što žvaću priče o fudbalu ili van fudbala, sa obaveznim “nađubrivanjem” odnosno pljuvanjem ostatka od sjemenki do aut-linije.
Ponekad se tu nađe i neki usvojeni pas lutalica, koji se vremenom izbori za status „maskote“ kluba, a svoj šou ima kada upadne na teren i igračima na taj način pruži potrebni predah.
Bez kondicije, sa „bojlerom“ od stomaka, zašli u petu deceniju života ali magijom u nogama ili totalni antitalenti za igru, sve to nije toliko bitno. Važno je da postoje i da pronalaze užitak u najpopularnijoj igri na svijetu. Svaki vikend je vrijeme rezervisano za njih, vode svoje male borbe pod fudbalskim suncem nižih Beton liga u Crnoj Gori.
Trče ili statiraju zbog nedostatka kondicije po terenima po kojima je nekada teško i hodati zbog džombi, busenova, ili nedostatka trave, sa obaveznim blatom u „golmanskom prostoru“, jer se tamo najviše gazi, pa trava ne stigne da poraste…
Namještaju utakmice, ponekad uz dogovor i sa sudijama, za večeru ili gajbu piva, možda čak i hamburger u Calimero, uz obavezno „treće poluvrijeme“ jer rijetko koji klub nema i svoj, ako ne restoran, onda bar improvizovani prostor za ispijanje piva ili neke žestine za izbirljive…
Zato promijenite kulturu, idite na stadione i bodrite svoje komšije, drugove i prijatelje…
Autor teksta: Miroslav Nenadić.
