Bio je 29. maj 2019. godine, majstorica finala Erste lige. Filip Barović je pokušao da fintira Uroša Lukovića i odjednom pao. Svi su istog trena shvatili da je doživio tešku povredu, a nekoliko dana kasnije je potvrđeno da mu je stradao prednji ukršteni ligament koljena desne noge.
Vratio se na parket brže nego što se očekivalo, nadao se da će u februaru igrati finalni turnir Kupa Crne Gore, ali poslije svega nekoliko treninga novi šok – 28. januara je nakon sudara sa saigračem opet pokidao isti ligament, a usput slomio čašicu koljena i stradala su mu oba meniskusa.
Mnogi bi odustali, njemu ne pada na pamet. Hrabri Nikšićanin, koji 29. jula slavi 30. rođendan, nakon nove operacije je brzo stao na noge, a odnedavno je na rehabilitaciji u Novom Sadu.
– Stigao sam 1. juna i plan je da ostanem do 1. septembra. Radim sa Markom Stojanovićem, profesorom na novosadskom Fakultetu za sport, koji ima sve što mi je potrebno. U sklopu njegove organizacije na raspolaganju mi je i fizioterapeut – rekao je Barović na početku razgovora za „Vijesti”.
Svjestan je da mora da uradi sve da se potpuno oporavi, jer ako stvari krenu po zlu mogao bi da završi karijeru.
– Treniram šest dana u sedmici, od čega srijedom i subotom imam po jedan termin, a nedjeljom odmaram. Danima kada imam po dva treninga radim po šest-sedam sati – ujutro vježbe za koljeno i nogu, popodne za cijelo cijelo, a konstantno pojačavam intenzitet.
U utorak je imao kontrolu i zadovoljio je.
– Profesor mi je rekao da je stanje dosta dobro, bolje nego što je očekivao. Koljeno ne reaguje negativno na treninge, ne osjećam bol, mogu da napravim puni pokret. Očekuje da ću u košarku bez kontakta moći da krenem već od početka septembra, ali da od mog osjećaja zavisi kada ću se priključiti nekoj ekipi, kada ću osjetiti da sam spreman – naglasio je stameni centar.
Barović se od prve operacije oporavljao u Sloveniji i Crnoj Gori, ali se možda i prerano vratio na teren. Priznaje da je rad sada znatno ozbiljniji, mada ne dozvoljava sebi da žali što nije otišao u Novi Sad i nakon prve operacije.
– To što ću ovdje tri mjeseca biti s istim čovjekom samo je po sebi ozbiljnije. Bolje radim, više su mi posvećeni, a činjenica da treniram šest-sedam sati dnevno dovoljno govori kakav je rad njegovog cijelog tima. Vjerovatno bih trebalo da razmišljam šta bi bilo da sam ovdje došao poslije prve povrede, ali ne smijem to da radim. To bi me uvuklo u depresiju, koja mi nikako nije potrebna.
Crnogorskom reprezentativcu je istekao ugovor sa Budućnost Volijem. Iz kluba su puštani „aberi” da ga čeka novi potpis ako bude zdrav, ali on nije preveliki optimista i ne želi da se nameće.
– Posljednji put kada smo bili u kontaktu ostalo je na tome da se čujemo, ali ni sa kim od tada nisam pričao. Nedavno je Nenad Trajković produžio ugovor sa Studentskim centrom, a on je iz moje agencije i na tom sastanku uopšte nisam pomenut. To mi daje neke signale. Vidjećemo šta će se desiti. Realan sam, znam da sam igrač kojeg je teško čekati, ne znam da li im je to u interesu. Kad se čujem sa nekim, znaću nešto više.
Ne dozvoljava ni da ga ta nejasna situacija poremeti. U planu mu je samo da bude onaj stari.
– Jednostavno je – razmišljam samo kako da se potpuno oporavim. Žao mi je što su mi se dvije ovakve povrede dogodile kad sam igrao svoju najbolju košarku. Ali, ubijeđen sam da ću, kad budem zdrav, biti prednost za bilo koju ekipu za koju budem igrao – zaključio je Barović.
Ako obnovim povredu, ništa više neće imati svrhu
Barović se povrijedio u finišu sezone 2018/2019. i jedino što je propustio, a da se računa, bio je finalni turnir Kupa Crne Gore u Baru, na kojem je Budućnost Voli odbranila pehar.
– Bilo mi je teško oba puta kada sam se povrijedio, ali sam prebrodio to. Odsutan sam više od godinu, ali se ni drugi ljudi nisu naigrali košarke od tada. Prvo je bila ljetnja pauza, pa onda i poništenje ove sezone zbog koronavirusa. Sada je najvažnije da kad se vratim budem zdrav i budem u mogućnosti da igram kako znam.
U želji da se potpuno oporavi pristao je i da bude odvojen od supruge i djece tri mjeseca.
– Došao sam u Novi Sad da se potpuno posvetim oporavku, da pratim sve na maksimalnom nivou. Jednostavno je – ako se obnovi ova povreda, nema svrhe da se dalje borim. Ali, ljudi sa kojima radim mi ulivaju nadu da će sve biti dobro, u boljem sam stanju nego što su mislili da ću biti.
Ko god je pokidao ligament koljena zna da je velika borba da se noga savije do kraja. Crnogorski reprezentativac to radi bez problema.
– Svako je koljeno različito, ali mi ovdje kažu da je vrlo rijedak slučaj da nema nikakvih problema. Kada me je vidio Stojanović, rekao mi je da je operacija odrađena odlično i da je sada sve ne nama. Sjajna je stvar što poslije nijednog treninga nisam imao ni otoke, ni bol.
