Može se reći da svaki navijač Crne Gore zna gdje je bio i kako se osjećao kada je tog 7. oktobra 2011. godine Andrija Delibašić postigao gol za 2:2 protiv Engleske.
“Nebeski skok” iskusnog napadača u 91. minutu završen je loptom u mreži Džoa Harta i erupcijom slavlja na tribinama stadiona u Podgorici.
“Tokom meča, dok sam bio na klupi, vjerovao sam da možemo do remija, pogotovo nakon što sam čuo rezultat sa utakmice između Velsa i Švajcarske. Vjerovao sam da možemo da postignemo drugi pogodak, osjećao sam to nakon Zverotićevog gola. I onda se desio taj napad kada Simon odlučuje da promijeni stranu, umjesto na lijevu, loptu šalje na desnu stranu, gdje je bio Savić. Čim je Savke centrirao, vidio sam da lopta dolazi gdje treba, odlučio da krenem glavom jer nisam smio da propustim takvu priliku”, rekao je Delibašić za magazin Fudbalskog saveza Crne Gore.
Lopta je u mreži, a delirijum na tribinama…
“Slavlje je bilo neopisivo. Sa igračima koji nisu bili u protokolu, sa ljudima iz Fudbalskog saveza, novinarima koji su bili na toj tribini… Često to i danas prepričavamo. Raduje me što mnogi igrači, kada pričaju o nastupima za reprezentaciju, pominju taj gol i slavlje kao najljepši trenutak. Zbog toga mi je veoma drago, što sam imao jednu od glavnih uloga u takvom događaju. Svi ćemo pamtiti tu utakmicu sa Engleskom, naročito ja, kao nešto posebno.
Andrija priželjkuje novi pogodak koji će pamtiti generacije navijača crnogorske fudbalske reprezetacije.
“Nadam se da moj gol neće ostati najznačajniji u crnogorskom fudbalu, žarko želim da se to promijeni. Ne bi bilo srećnijeg od mene kada bi se neko novi pojavio i postigao gol koji će donijeti Crnoj Gori plasman na veliko takmičenje. Pa i ne moramo čekati poslednje minute poslednje utakmice. Nadam se da ćemo uskoro svi zajedno slaviti neki veliki uspjeh.”
