Anđela Bulatović, tiha heriona među lavicama, koja je 2012. zagrizla evropsko zlato i olimpijsko srebro, u srijedu je na Evropskom prvenstvu odigrala posljednji meč za Crnu Goru.
“Na kraju nije bilo onako kako smo svi priželjkivali, ali nijednog trenutka se ne kajem što sam ponovo bila u reprezentaciji, jer prije svega volim ove cure i naravno volim da igram za reprezentaciju, za Crnu Goru. Definitivno prelijep i poseban osjećaj”, istakla je Anđela za Dnevne novine.
Nije teško pretpostaviti koje trenutke iz karijere u reprezentaciji će Anđela uvijek pamtiti kao najljepše…
“Najljepše je kada se pobjeđuje i kada se osvajaju medalje kao što je bilo 2012. godine, a izdvojila bih još i atmosferu koja nas je uvijek krasila”, istakla je rukometašica Budućnosti.
“To je nešto najbolje i najljepše što jedna reprezentacija ima – da bukvalno budemo kao jedna velika porodica. Bilo je i teških trenutaka u dresu Crne Gore… Najteži trenutak su bile Olimpijske igre u Rio de Žaneiru. Tamo je sve bilo u kontra ritmu – od igre do atmosfere. Sam osjećaj svih nas nije bio dobar. Bilo nam je jako teško. Za zaborav”, objasnila je Anđela.
Da li je velika generacija mogla još više od dvije medalje iz 2012?
“Mislim da smo skoro na svakom takmičenju bile konkurentni za visok plasman, ali smo najbliže bile na Evropskom prvenstvu 2014. kada smo osvojile četvrto mjesto. I zbog toga ostaje žal.”
Anđela Bulatović je odlučila da je bilo dosta kada je reprezentacija u pitanju (nastavlja da igra za Budućnost), ali ne brine za budućnost crnogorskog ženskog rukometa.
“Naravno da Crna Gora ima budućnost. Kao prvo još par godina iskusnije igračice će biti tu, uz koje će mlade, koje imaju nevjerovatan potencijal, da sazru. Tako da iskreno očekujem još uspjeha naše reprezentacije”, nema dilemu Bulatovićeva.
Šta je na kraju presudilo da Crna Gora ne bude bolje plasirana od 9. mjesta?
“Prije svega bile smo u najjačoj grupi na prvenstvu. Imale smo šanse, ali je bilo jako teško prenijeti bodove u glavnu fazu”, smatra Anđela.
“Iz utakmice u utakmicu smo igrale bolje, ali ono što je bilo izraženo jeste da smo u svakoj utakmici imale pad od 10 ili 15 minuta koji je na ovakvim takmičenjima nedopustiv. Uglavnom teško je pričati o tome, jer je potrebna malo dublja analiza.”
