Nije se ni očekivala neizvjesna utakmica sa Slovacima. Prognoziranih 30+ razlike protiv drugorazredne košarkaške ekipe ne znači ništa po pitanju samog rezultata, ali je bila lijepa prilika da vidimo kostur tima buduće reprezentacije i da vidimo kuda sve ovo ide, nakon razočaravajućeg izostanka sa prethodnog EP.
Vratimo se malo unazad – KSCG je nakon neuspjeha u kvalifikacijama angažovao Bogdana Tanjevića, čovjeka koji je stručnjak svjetske klase (pamtimo ga i iz doba kad je vodio Budućnost), koji bi trebalo da garantuje nekakav uspjeh, a najmanje što se očekuje je redovno učešće na EP. Mlađe selekcije su napravile lijepu uvertiru ovog ljeta, a pripreme A reprezentacije su prošle dosta dobro uz par pobjeda protiv interesantnih protivnika (prije svega – Slovenije).
Generalni utisak
Još jednom, ovu utakmicu nije potrebno previše komentarisati – Slovaci su se držali prvih 5 minuta, nakon čega smo otišli na +10, a blitzkrieg u drugoj četvrtini je riješio utakmicu. Nije previše zahvalno izvlačiti zaključke iz ovakve utakmice, ali nije na odmet da se uradi jedno rano seciranje reprezentacije – early projection.
Ozbiljan pristup, disciplina i dobra atmosfera se vide iz aviona. Malo su teške i ruke i noge, napad je znao u pojedinim momentima da bude nepovezan i neorganizovan, ali je zato bilo odličnih dionica i par akcija za publiku. Odbrana nije bila baš na nivou, kontrola reketa je bila slaba (ovakvoj ekipi dozvoliti 10ak ofanzivnih skokova nije baš dobar podatak), ali je opet pitanje da li je bilo potrebe igrati jače. Crna Gora u ekipi jednostavno nema elitne defanzivce – Vučeviću je zaštita reketa možda i najslabija tačka, a na spoljnim pozicijama imamo više presing igrače, nego elitne stopere.
Sve u svemu, utisak je vrlo pozitivan, a više o tome u nastavku.
Roster
Dvanaest igrača koji su igrali noćas, uz Danila Nikolića i Maraša koji će igrati na nekoj od sledećih utakmica, uz Suada Šehovića koji je povrijeđen, su najbolja petnaestorica koje trenutno imamo. Pozitivna strana je što ima mnogo mlađih na koje se može računati na neki duži period, tako da ova reprezentacija ima perspektivu.
Bekovska linija je dosta solidna. Ivanović igra svoju standardnu igru – odličan presing na loptu u odbrani, i toplo-hladno u napadu. Generalno, zahvalan igrač za minutažu od 20ak minuta. Pošto je Rochestie povrijeđen, a Rice nema previše volje da se bavi kvalifikacionom košarkom, naturalizovan je još jedan Amerikanac – Needham. Tanjević je pronašao tačno ono što je u ovom trenutku potrebno, klasičnog 3&D igrača po uzoru na George Hilla. Doduše, odbrana se svodi na presing, a trojka na izgrađene pozicije, ali sa fenomenalnim procentom. Mihailović i dalje nije izliječio svoju boljku lošeg procenta otvorenih šuteva, ali je s druge strane evidentan pomak u samoj organizaciji igre (noćas 9 asistencija). Vranješ i Pavlićević su igrači zadatka i iznenađujuće fino se uklapaju u ekipu. Vranješ je previše streaky šuter – može pogoditi 5 nemogućih trojki za redom, ali će ga 4 promašaja isključiti iz utakmice. Mladi Popović ima potencijala da bude solidan bek.
Dino Radončić stvarno izgleda impresivno za tek napunjenih 17 godina. Čovjek je nevjerovatan atleta i to se odmah vidi uživo. Predispozicije su tu, a bogme i hrabrost, na licu mu se vidi samouvjerenost i odlučnost. Dodatna caka je što je ljevak, doduše sa malo čudnijom mehanikom šuta. Ako poradi na njemu, uz ovakve fizikalije, čovjek je definitivno NBA potencijal. Ali ima još dosta da se radi.
Pod košem je naša najveća snaga, ali nažalost previše je sličnih igrača. Svi redom – Vučević, Dubljević, Dašić, Đurišić i Todorović su streč visoki igrači za manje-više odličnim šutevima sa poludistance (range ide i do trojke) i dobrim osjećajem za igru i asistenciju. Nijedan nije elitni zaštitnik obruča. U ove opise se uklapaju i Nikolić i Maraš.
Za kraj analize samog rostera, kako ne pomenuti vječitog talenta i da-je-sreće-bilo-top-20-NBA-igrača Vladimira Dašića? Čovjek nigdje nije igrao prošle godine, a evo ga u reprezentaciji i ubacuje 17 poena i hvata 9 lopti (jeste protiv Slovačke, ali nije na poligonu). Ovo je ko zna koji put da se aktuelizuje priča o njegovoj karijeri, što-bi-bilo-kad-bi-bilo i njegovoj ludoj glavi. Ubaci dvije trojke, zakuca, napali se, pokuša da baci no-look pass i izgubi loptu i tako ukrug. Fenomen.
Budućnost
Ova priča itekako ima potencijala. Od samog sistema (ipak se zna što je Tanjević kad dobije odriješene ruke), pa do samog sastava i potencijala u njemu.
Ako uzmemo narednih 5-8 godina kao neki ciklus, glavni kostur ekipe će činiti Vučević, Radončić, Todorović i Dubljević. Ozbiljno bi trebalo računati i na Đurišića, Ivanovića, Popovića, Danila Nikolića… Ako u cijelu priču ubacimo i Čarapića, Zorana Nikolića i Slavkovića, jasno je da talenta ne fali, a u današnjoj košarci, uz kvalitetan sistem, nije nemoguć makedonski scenario i polufinale EP. Naravno, nije da je nemoguć ni holandski scenario, ako zanemarimo sistem i ako nešto krene da ne valja.
S obzirom na već pomenuti sastav ekipe, gdje su najjače oružje visoki igrači koji razumiju igru, za očekivati je da igra Crne Gore u budućnosti počne ličiti na Australiju sa ovih OI – šuteri u korner, visoki da igraju plejeve sa posta i da prave masu blokova. Klasični – horns set.
Piše: Branko Dujović / airball.me
