Alen Muratović poslije četiri godine vratio se na teren i sa isto toliko golova bio jedan od najboljih u timu Kangasa u pobjedi nad Anaitasunom – 24:20. Povratak majstora rukometne igre dao je novu snagu timu koji se jedva spasio ispadanja prošle sezone, a i ove će imati za cilj da kako zna i umije sačuva status učesnika španske Asobal lige.
Nije bilo loše – zadovoljno je juče zvučao Muratović. – Utakmica je bila bitna, iako je tek počelo prvenstvo, prvo kolo. Mislili smo i da neće biti ovako, malo nam je trebalo samopouzdanja. Naš golman je branio dobro, ni mi ostali nijesmo igrali loše, održavali smo dva razlike.
Finte su tu…
Skroman je iskusni Nikšićanin kada priča o ličnom učinku. Nije ni čudo, toliko je velikih utakmica odigrao, da mu ovo sada dođe kao rutina.
– Priznajem, iznenađen sam. Nije bilo nimalo loše. Još mi smeta rame, razumljivo je zbog duge pauze, ali pokreti i finte su tu. Sve normalno – ističe lijevi bek.
Lijepe utiske Muratović nosi i zbog odnosa publike, koja je znala ovacijama da isprati povratak njihovog miljenika od prije desetak godina.
– Ovdje sam kao starosjedilac. Ostavio sam lijep utisak kada sam prvi put igrao za Kangas, ne samo kao igrač, već i kao osoba. Poslije deset godina vidjeli su opet tu moju pozitivnu stranu, neke golove, dodavanja… Bilo je i skandiranja, baš fino – priča nam Muratović.
Da se vratimo tom osjećaju po povratku na veliku scenu.
– Šut još nije kako bi trebalo, ne za vrhunski nivo, mada teško da će ikad više i biti. Ali, mogu da pomognem tu 10-15 minuta.
Majstorstvo se ne zaboravlja, dodajemo.
– Jeste tako, ali vrijeme će pokazati. Osjećam se dobro, ide nabolje, ali imam neke smetnje. Zadovoljan sam najviše jer smo pobijedili, to nam je bitno za opstanak, jer ćemo kod kuće morati da dobijamo skoro sve ekipe, posebno one sličnog kvaliteta kao u prvom kolu.
Ne bih da smetam
Gotovo da nema ljubitelja rukometa u Crnoj Gori koji, kada je pročitao informaciju o povratku Muratovića rukometu, nije pomislio i na njegov povratak u reprezentaciju. Šta junak priče kaže o tome?
– Da bi igrao za reprezentaciju, moraš biti 100 odsto spreman. A, ja trenutno nijesam u najboljoj formi. Uz to, momci su odlično odigrali kvalifikacije i treba im pružiti šansu. Možda bih mogao da pomognem kao ličnost, ne toliko konstantnom igrom, jedino 10-15 minuta. Treba reći i da je na Evropskom prvenstvu svaka top utakmica – odgovorio je Muratović.
Šta bi uradio kada bi došao poziv?
– Popričao bih dobro sa selektorom. Prvo, da vidim koliko sam fizički spreman i da li išta mogu da uradim. Hoću, ako već dođem, da budem na maksimumu, ne bih došao da smetam. Pravo uživanje je biti u reprezentaciji, ali ne bih volio nikome da zauzimam mjesto, ima dobrih igrača na mojoj poziciji. Karte su otvorene. Pomogao bih vrlo rado, ali kad bih dostigao određeni nivo. Ko zna, možda se otvori nešto, ima vremena – poručio je Muratović.
Kastratović: Nijesam selektor
Pozvali smo juče i Zorana Kastratovića, kojem je selektorski ugovor sa Rukometnim savezom Crne Gore istakao prije skoro tri mjeseca, ali zbog nerazjašnjenog statusa nije mogao ništa preciznije da govori o pozivu Alenu Muratoviću.
– Prije skupštine RSCG kontaktirao me je predsjednik Predrag Bošković i pitao mogu li da zakažem utakmice sa Makedonijom u terminu EHF nedjelje. Pitao sam u kojoj funkciji, rekao je kao selektor, ali odgovorio sam mu da ja to nijesam od kraja juna. Ne možemo početi novu priču, ako se ne završi stara. Zašto se čeka, ne znam. Čudno je da, po meni uspješnom selektoru, nije ponuđen novi ugovor. Može da se desi, ali za sada nema ništa novo.
Kastratović je, ipak, kratko prokomentarisao situaciju oko Muratovića.
– Pitanje je koliko može, ali ako Savez bude odlučio da se podmladi reprezentacija, šta u tom slučaju – zapitao se trener Vardara.
