Prolazi još jedno veliko takmičenje koje je samo potvrdilo da crnogorski vaterpolisti teško mogu da se umiješaju u borbu za medalju.
Četvrtfinale je bilo krajnji domet i na Evropskom prvenstvu, nova šansa za bolji rezultat je već za dvadesetak dana kada počinje šampionat svijeta u Dohi, ali priča se ponavlja – „ajkule” su predaleko od polufinala u kojem se nisu našle već četiri godine. Još od EP u Budimpešti 2020. kada je osvojena i posljednja medalja na najvećim turnirima.
Tako daleko su između ostalog jer je utisak da više ni same ne vjeruju da u meču nokaut faze imaju realnu šansu da savladaju boljeg od sebe. Ljetos su u Fukuoki, istina, naši vaterpolisti eliminisali Hrvatsku u osmini finala Svjetskog prvenstva, ali to je samo izuzetak koji potvđuje „pravilo”…
Partije u grupnoj fazi u Dubrovniku posljednjih dana, protiv Španije i Hrvatske, izbacile su na površinu nesporan talenat i određeni kvalitet, ali ko sada misli o duelima sa „furijom” i „barakudama” i čudnim sudijskim odlukama nakon što je Italija u četvrtfinalu Petru Tešanoviću i drugovima održala čas vaterpola.
Jasno je – ako je u Gružu napravljen iskorak, onda je protiv „setebela” Crna Gora otišla makar dva koraka unazad.
Crnogorska vaterpolo reprezentacija je nekada bila sila (mada ni to u potpunosti nije demonstrirala kada je imala vrhunske igrače), a sada je prihvatila da bude prosjek – to je stanje koje nije smio da dozvoli niko u Vaterpolo i plivačkom savezu, najmanje selektor Vladimir Gojković.
Kao igrač je bio mnogo iznad toga, bio je klasa, a njegov tim – koji je formirao i za koji je odgovoran – već godinama na najvećoj sceni „živi” od trijumfa nad osrednjim selekcijama. Jer, otprilike jedna pobjeda protiv takvih selekcija (Gruzija ili na ovom EP – Francuska) na najvećim takmičenjima dovoljna je za plasman u četvrtfinale, koje je – po priznanju svih u našem taboru – najvažniji cilj pred odlazak na svako veliko takmičenje…
Italija je sinoć u svakom smislu deklasirala Crnu Goru, slavila je 14:8 i u tri četvrtine na surov način pokazala da je bolja. Ali, da li je stvarno toliko jača da za desetak minuta riješi pitanje putnika u borbu za odličje?
Italija je velikan, ispričana je priča kakav je sistem vaterpola u toj zemlji, kolike ingerencije i kakvu moć ima selektor Alesandro Kampanja, ali to sada nije tema – glavni „hajlajt” je da crnogorski vaterpolisti ovakve mečeve gube prije nego i počnu. I to je pitanje mentaliteta koji očigledno nije pobjednički.
Crna Gora u Zagrebu treba da odigra još dvije utakmice, za plasman od 5. do 8. mjesta, a nakon EP i u susret SP će se iz VPSCG teško čuti izjave nezadovoljstva, jer je po njima i sada cilj ispunjen. A on je glasio: da se osigura odlazak na Svjetsko prvenstvo i nastavi borba za plasman na Olimpijske igre. I jedno i drugo je garantovao sam plasman u četvrtfinale. I to nešto govori o mentalitetu…
