Kada crnogorski vaterpolisti 28. jula protiv Hrvatske otvore olimpijski turnir, dr Đuro Marić će u svom domu u Herceg Novom osjetiti ponos i zadovoljstvo, malo i sjete što nije u Parizu da na licu mjesta konstatuje da su “ajkule” ponovo među najboljima, među sportskom svjetskom elitom, peti put zaredom, punih 16 godina!
– Ne mogu riječima da opišem koliko me čini srećnim što smo još jednom potvrdili da je vaterpolo i bio i ostao najbolji sportski predstavnik naše zemlje. Bili smo nosioci crnogorskog olimpijskog plamena u Pekingu 2008. godine, to smo i u Parizu 2024. To je dokaz da, bez obzira na sva ograničenja i na probleme, imamo uspostavljen sistem jer, da nije tako, naše mjesto među najboljima bilo bi ugroženo. Međutim, mi smo konstantno prisutni na najvećoj sceni, nikada nismo bili epizodisti, već tim koji se uvijek bori i teži najvećim ciljevima. Za malu Crnu Goru to je ogromna stvar – kaže predsjednik Vaterpolo i plivačkog saveza Crne Gore.
Trofejna je istorija crnogorskog vaterpolo tima – pet medalja s evropskih i svjetskih prvenstava, tri trofeja Svjetske lige, tri olimpijska polufinala, a konstantna borba prsa u prsa s gigantima ovog sporta. Tako će, ističe Marić, biti i u Parizu, u paklenoj, nikad jačoj konkurenciji.
“Ajkule” će na olimpijskom turniru u Parizu igrati u grupi A, u kojoj su Hrvatska, Italija, Grčka, SAD i Rumunija. U grupi B su Srbija, Španija, Mađarska, Australija, Japan i Francuska.
Već na prvi pogled jasno je da među 12 selekcija nema klasičnih autsajdera, kao što su na prethodnim Igrama bili Kina, Kanada, Velika Britanija, Kazahstan, Južna Afrika…
– Ne pamti se da je na Olimpijskim igrama bila ovakva konkurencija. I zbog toga je velika čast i veliki uspjeh što smo dio ovog turnira. Svjesni smo da nismo u grupi najvećih kanditadata za medalju, smatram da bi veliki uspjeh bio da se plasiramo u četvrtfinale, da budemo među četiri najbolje ekipe u grupi, a sve preko toga – fenomenalan rezultat – ističe Marić.
U iščekivanju Olimpijskih igara, ljeto 2024. pamtiće se i po učinku mlađih selekcija na šampionatima svijeta – generacija U16, koja je prošle godine u Podgorici osvojila evropsko srebro, ostala je na korak od medalje i zauzela četvrto mjesto na Malti, ali se zato U18 selekcija u Argentini popela na pobjedničko postolje s bronzanom svjetskom medaljom.
– To što rade naši mlađi nacionalni timovi se graniči sa čudom – kaže Marić.
– Zašto? Iz uskog kruga igrača određenog godišta, ubjedljivo najmanje baze od svih vodećih evropskih vaterpolo nacija, imamo toliko talenta da pobjeđujemo i da smo u vrhu. I ne samo talenta, već i izuzetan i predan rad naših trenera i selektora. To je priča o sistemu, jer da nemamo sistem, da nemamo koordinaciju u radu i treninzima, dobar plan i program, sigurno ne bismo mogli da budemo u vrhu. Gotovo nestvarno zvuči podatak da su od 2008. do 2024. godine naše mlađe selekcije na evropskim i svjetskim prvenstvima osvojile čak 10 medalja. Dakle, to nije slučajnost, niti incident – to je dokaz snage i posebnosti našeg vaterpola – jasan je Marić koji napominje:
– Sve se to uspjelo uprkos činjenici da Kotor i Primorac više godina nisu imali bazen, da Jadran od 2021, kada je srušen krov bazena Instituta Igalo, improvizuje uslove za treninge i mečeve u zimskom periodu na hercegnovskom Škveru. Međutim, uspjeli smo da polako proširimo bazu na Podgoricu, na šta sam posebno ponosan – vaterpolo se s mora preselio i na naš kontinentalni dio, tako da u mlađim selekcijama imamo dječake iz Podgorice, koji su, pritom, i veoma važni članovi timova, neki od njih i lideri, s tendencijom i potencijalom da budu i seniorski reprezentativci u bliskoj budućnosti. Taj trend mora da se nastavi, naša baza mora da se širi, kako bismo ostali konkurentni, a za to nam je potrebna pomoć i države. Zato me izuzetno raduje objava da će Vlada Crne Gore podržati našu kandidaturu da organizujemo Evropsko prvenstvo 2028. godine, tako što će do tada razviti infrastrukturu, što je preduslov da idemo dalje i da budemo u korak s konkurencijom. Najava Vlade je i dokaz da je vaterpolo prepoznat ne samo kao sportski, već i državni brend – zaključio je Marić.
Uspjeli smo da budemo pravi servis svim našim članovima
Kao predsjednik nacionalnog saveza Đuro Marić ističe da je njegova obaveza, prije svega, bila da se obezbijede sredstva da svi nacionalni timovi imaju tretman kakav zaslužuju – kvalitetne pripreme i kontrolne utakmice i turnire, adekvatne uslove za treninge, smještaj dostojan njihovim potrebama i ambicijama. I u tome se, kaže, uspjelo.
– To nije lako, ali uspijevamo da svake godine budemo pravi servis svim našim selekcijama. Naš budžet ne može da se mjeri sa budžetima nacionalnih saveza naših rivala, a imamo iste obaveze kao i oni – imamo isti broj selekcija, koje idu na iste turnire i ista takmičenja, koje su smještene u istim hotelima… Jako sam ponosan što smo im to obezbijedili – rekao je Marić.
– Recimo, samo ove godine je naša seniorska selekcija imala Evropsko prvenstvo u Hrvatskoj, Svjetsko prvenstvo u Kataru i sada Olimpijske igre. Koliko je to samo dana priprema i takmičenja, ukupno više od četiri mjeseca. Mlađe selekcije su imale dva svjetska prvenstva, U19 reprezentaciju u septembru čeka i prvenstvo Evrope, uz pripreme, putovanja na turnire. I za njihov nastup sve je pripremljeno i obezbijeđeno. Pritom, mi smo savez dva sporta, što se često zaboravlja. Naši plivači i plivačice imaju svoj program, svoja takmičenja, imaćemo ih u Parizu – Jovanu Kuljaču i Miloša Milenkovića, koji su pozivnicu dobili nastupima na šampionatima Evrope u Beogradu i svijeta u Kataru koji su, takođe, održani u ovoj godini. Trudili smo se, a mislim i uspjeli, da i njima obezbijedimo najbolje moguće uslove za pripreme i takmičenja.
Marić zaključuje:
– Nadam se da svi vaterpolisti, od najmlađih do najstarijih, svi naši plivači i plivačice, osjećaju ponos što su dio crnogorske vaterpolo i plivačke porodice. Bio bih neizmjerno srećan ako je tako, jer bi u tom slučaju moja misija kao predsjednika našeg najuspješnijeg nacionalnog sportskog saveza bila potpuno ispunjena. Njihovi uspjesi i njihovi osmjesi bili su moja zvijezda vodilja od prvog dana.
