Aleksandar Petrović je trener-specijalista za turnirska takmičenja.
Hrvatsku je prije tri godine odveo na Olimpijske igre u Rio, preko Grčke i Italije, zatim do četvrtfinala, gdje je Srbija tek u finišu bila bolja.
Bio je i selektor Hrvatske 1995. kada je osvojena i posljednja medalja…
Sada je sa Brazilom, timom u kome su veterani nosioci igre, na korak od plasmana među osam najboljih na svijetu – potrebna je još jedna pobjeda, a šansa je Češka.
“Mi smo 40 minuta od četvrtfinala, a o tome u Brazilu niko nije ni govorio. Idemo da vidimo kakvi su ti Česi, pa na Amere, pa ćemo da vidimo gdje ćemo stići”, kazao je Petrović.
On je naglasio da je ulazak njegovog tima u meč sa Crnom Gorom bio očekivano “problematičan”, ali i sa planom…
“Mi nismo bili spremni da izađemo sa nabojem kao protiv Grčke, kao ni sa tom petorkom. Nisam se vodio rezultatom, već da neki igrači odigraju 25 minuta – Marselinjo, Vitor Benite i Felisio, a da se što manje potroše Varežao, Rafa Luš i ostali, koji su protiv Grka prekoračili energetske limite. Imali smo kontrolu, a onda je Crna Gora pogodila šuteve za tri, bilo ih je i sa 8-9 metara, sa pozicije pet. Šta da radiš tada – skineš kapu, izdržiš momenat, nastaviš dalje, bez uzbuđenja. Morao sam da posegnem za izmjenama, koje su nam donijele rezultat”, rekao je Petrović.
Hrvatski trener je kazao da je Crna Gora pružila maksimum na turniru, jer ima specifičan sastav tima…
“Mislim da je ovo maksimum od Crne Gore. Kada igrate protiv Novog Zelanda, a u konceptu su vam dvije kombinacije petica – nemoguće je odbraniti se, nemoguće je istrčati… Crna Gora mora pronaći modus da igra sa malo otvorenijom četvorkom, jer na ovakvom takmičenju veoma je teško igrati drugačije. Na ovakvom nivou, kada vas neko napadne iz pika, otvori vam reket, teško je braniti se sa dva para centara, bilo da su Bjelica – Todorović, ili Vučević – Dubljević. To je hendikep Crne Gore”, objasnio je Petrović.
