Vučević: Divim se ljudima poput Đokovića i Frančeska Totija

Ognjen
Piše: Ognjen 714 pregleda Dodaj komentar
Vučević u razgovoru s novinarom Portala RTCG / (foto: rtcg.me)

Novak Đoković je veliki šampion i čovjek i zbog toga može da bude uzor svima, ne samo sportistima, poručio je u intervjuu za Portal RTCG, najbolji crnogorski košarkaš, Nikola Vučević.  On je naveo da naša reprezentacija ima veliki potencijal, ali da se prvo moramo plasirati na Evropsko prvenstvo 2017.

Kod Đokovića ga, kaže, fascinira i njegov odnos prema navijačima. Ni Nikola po tom pitanju nije ništa slabiji.

Sa centrom Orlanda smo razgovarali i o još jednoj njegovoj odličnoj sezonu u najjačoj ligi svijeta (18,2 poena, 8,9 skokova prosječno) , o problemima naše košarke, ali i o njegovom povratku u nacionalni tim nakon pauze od tri godine.

Iako pripreme za kvalifikacije za Eurobasket 2017 počinju 20. jula, Nikola već duže individualno trenira, kako bi Slovačku, Albaniju i Gruziju dočekao što spremniji.

Zanimljivo da će naš selektor, Bogdan Tanjević, nakon što je sarađivao sa Borislavom Vučevićem u Bosni, ovog ljeta raditi i sa mlađim članom košarkaške porodice.

Nikola kaže da ga raduje saradnja s Bošom, za koga ima samo lijepe riječi.

Iako je sa 16 godina napustio Crnu Goru kako bi igrao u američkoj srednjoj školi, a kasnije i na koledžu, ‘Vooch’ (kako ga zovu u Americi) mladim košarkašima savjetuje da ne idu po svaku cijenu prerano u inostranstvo.

Osim Đokovića, divi se i Frančesku Totiju koji je čitav život ostao igrajući samo za jedan klub. Zato bi volio da svoju karijeru završi u Orlandu, gdje se nada borbi za šampionski prsten.

Čestitao si nedavno osvajanje Rolan Garosa Novaku Đokoviću. Imao si prilike da ga upoznaš i da se družiš s njim u Majamiju prošle godine tokom turnira Masters serije. Koji je glavni razlog zbog kojeg cijeniš Đokovića, i zbog čega ti je, kako si i napisao na društvenim mrežama, uzor?

Đoković ima fantastične rezultate. Još više od toga me impresionira njegov odnos prema sportu. Novak je nevjerovatan profesionalac i čitav život je podredio tenisu. Uvijek traži nešto novo. Nikada se ne zadovoljava postignutim već traži način da napreduje. Malo koji sportista bi nakon 2011, gdje je osvojio skoro sve, angažavao drugog trenera (Bekera) kako bi dodatno unaprijedio još poneki segment igre. To je glavni razlog zbog kojeg je Đoković veliki šampion. Svakako da ima talenat, ali njegov trud je nevjerovatan. Takođe me oduševljava njegov odnos prema navijačima i medijima i djeci, kao i humanitarni rad. Iako je osvojio dosta toga nije se promijenio već je ostao priseban. Nije pun sebe, već je normalna osoba. Bila mi je čast da upoznam svjetskog broja jedan u tenisu. Kada smo se upoznali pričao je o meni čestitajući mi što igram odlično u NBA ligi i bio je oduševljen mojim rezultatima. Rekao sam do to nije ni približno onome što on (Đoković) radi. To pokazuje koliko je veliki čovjek. Zbog toga ga mnogi i najviše cijene. Ne samo zbog rezultata, već jer je ostao isti. Zato ga i ljudi vole. Može neko, od Federerovih ili Nadalovih navijača da ga ne voli kao sportistu, ali nije mi jasno da ga neko ne voli kao osobu. Kada se sve sagleda Đoković može da nam svima bude uzor. Zaista je rijetko da se neko takav rodi. Đoković ima sve što pravi šampion treba da posjeduje. Mnogi sportisti mu se dive. Ne mogu da nađem nijednu manu. Uvijek mi čestita SMS porukom kada odigram dobro. Izuzetno mi je drago što se sjeti da to uradi i pored toliko obaveza. Takođe, i ja mu pošaljem čestitku poslije svakog osvojenog turnira. Žao mi je što nijesam stigao da odem na finale u Parizu, ali nadam se da će biti prilike da se ponovo družimo.

Nakon tri godine neigranja za reprezentaciju, zbog sukoba s prethodnim selektorom, ovog ljeta ćeš ponovo igrati za nacionalni tim u kvalifikacijama za Eurobasket 2017. Posljednje prvenstvo na kom smo igrali bilo je u Sloveniji prije tri godine, kada si i ti bio u timu. Kada je objavljen spisak svi mediji u regionu su prenijeli da imamo „Drim tim“. Kakva su tvoja očekivanja od ovog ljeta, i kako procjenjuješ domete reprezentacije, i šta očekuješ od saradnje s Bošom Tanjevićem?

Boša je veliki trener, s ogromnim iskustvom. Osvajao je mnoge trofeje. Gdje god je bio pravio je sjajne rezultate i s reprezentacijom i klubovima. Tanjević je trenirao mog oca (Borislava) kada su bili prvaci Evrope s Bosnom. Od oca sam čuo samo riječi pohvale o Tanjeviću i radujem se saradnji s njim.  Njegovo veliko iskustvo će sigurno pomoći igračima, pogotovo nama mlađima. Tanjević je svakako odličan izbor Saveza i može dosta da nam pomogne kako bi ostvarili željeni rezultat i kvalifikovali se za Eurobasket. Kada je riječ o dometima ekipe, treba da idemo korak po korak. Nema potrebe za nikakvom euforijom. Na prethodnim prvenstvima bila su ogromna očekivanja, a na kraju nije urađeno mnogo. Ekipa je mlada i krećemo iz početka. Imamo dosta novih igrača, a ova godina će biti odlična za stvaranje timske hemije. Što se tiče kvalifikacija, mislim da bi trebalo da se kvalifikujemo bez većih problema. Gruzija je nezgodan protivnik, ali smo kvalitetniji od njih. Protiv Albanije i Slovačke ne bi trebalo da bude problema. Što se daljih očekivanja tiče, moramo prvo vidjeti kako će ovaj ciklus proći. Vjerujem u plasman na Eurobasketu, a nakon toga sve zavisi i od toga ko će biti zdrav i ko će se odazvati pozivu selektora.

Igrao si za Budućnost par mjeseci 2011, tokom lok-auta. Prethodnih godina mnogo mladih igrača, poput Ivanovića, Nikolića i Radovića, nije dobilo pravu šansu u našem najtrofejnijem klubu. Smatraš li da je glavni problem naše košarke što naši talenti ne dobijaju dovoljno šansi u Budućnosti, ili što neki od njih prerano odu u inostranstvu?

Može biti i jedno i drugo. I ja sam otišao mlad u inostranstvo, ali sam igrao u svom uzrastu. Tu je mnogo lakše da igraš i dobiješ šansu.  Kada mladi odlaze u inostranstvo da nastupaju u seniorskim timovima, to je već mnogo teže. Igraš protiv starijih i mnogo im je teže da se snađu. Sigurno je da mladima može da se pruži šansa u crnogorskim klubovima, ili u Budućnosti ili negdje drugo. To je vrlo bitno, jer u Crnoj Gori nema dovoljno novca za dovođenje najboljih igrača, i da se na taj način prave velike ekipe. Naše bogatstvo je što imamo dosta talentovane djece i sa njima se treba raditi na pravi način. Ne može se očekivati od svih da će biti NBA zvijezde i šampioni Evrolige. Mogu igrati u drugim ligama. Svake godine izađe novi talenat i to se mora iskoristiti na pravi način. To bi i pomoglo reprezentaciji  kako bi se napravila dobra baza za budućnost. Zato bi naši klubovi moralo da forsiraju rad s mladim igračima, pa kada budu zreliji i kao osobe i kao igrači mogu ići u inostranstvo. Prerani odlazak u inostranstvo svakako može da bude problem. Neki od njih su možda i prinuđeni na to zbog bolje zarade. Razumijem mnoge od njih koji odlaze zbog loše finansijske situacije u porodici, ali ako to nije slučaj za odlaskom van Crne Gore nema potrebe. Najbolje rješenje je da se ode u klub u kojem će se dobiti prava šansa, i gdje su dobri treninzi. Mladi igrači moraju da se istrpe zbog neiskustva, i to veoma bitno u odabiru kluba. Za sve to je potrebno vrijeme. Kada sam stigao na koledž sa 18-19 godina nije se očekivalo da ću stići do NBA lige. Trener mi je dao šansu, imao je strpljenja i na kraju se to isplatilo. Zato je za mlade najbitnije vrijeme, pa i po cijenu rezultata. Na kraju se sve vrati. Teško je odgovoriti da li treba otići rano u inostranstvo, ali ponavljam, najbitnije naći ekipu u kojoj se može dobiti pravi prostor za igru i razvoj. Novac i sve drugo će doći, samo ne  trebati juriti za tim. Nije lako kada se pojavi veliki klub koji želi nekog mladog igrača. Imao sam takvu situaciju, ali srećom otac mi je pomogao i pokazao pravi put.

Tvoj bivši trener, Dejan Radonjić odlično radi u Crvenoj Zvezdi. Veliki si navijač tog kluba, koliko si pratio njihove igre ove godine, i ko te najviše impresionirao od igrača?

Dejo me trenirao, osim u Budućnosti,  i u mladoj i ‘A’ selekciji. Imamo odličan odnos. Dejo je napravio fenomenalan rezultat sa Zvezdom, pogotovo u Evroligi. Prošle godine plasman u top 16, ove u top 8, gdje su izgubili od kasnijeg šampiona CSKA.  Dejo je napravio odličan posao. Sigurno da mu nije bilo lako da se izbori sa velikim pritiskom javnosti i navijača. Ipak, napravio je sjajan rezultat i mnogo mi je drago zbog njega. Od igrača bi izdvojio Cirbesa i Gudurića. Njemac je imao odličnu sezonu. Pokazao je i prošle sezone da može da igra, ali je bio u sjenci Bobija Marjanovića. Ove godine je bio odličan u Evroligi i pokazao je veliki napredak. S druge strane, Gudurić iako je mlad pokazao je veliku hrabrost. U bitnim utakmicama u Evroligi i sada u finalu protiv Partizana je preuzimao odgovornost pogađajući bitne šuteve. Gudurić ima veliki potencijal i može da napravi veliku karijeru.

Prvi dio sezone Orlando je odigrao dosta dobro.  Pred Novu godinu ste bili u plej-of zoni. Nakon toga došle su i lošije igre. Iako ste ostali bez plasmana u doigravanje, čini ste dobili mnoge igrače za budućnost – poput Gordona, Hezonje, Pejtona, Oladipa kao i standardno dobrog tebe, uz odličnog Furnijea.

Sezona je bila puna uspona i padova. Počeli smo odlično i imali skor od 19 pobjeda i 13 poraza.U jednom periodu smo bili čak među četiri najbolje ekipe na Istoku. Do kraja decembra smo stvarno igrali odlično i čak možda i iznad naših očekivanja. U januaru se desio nevjerovatan pad gdje smo za mjesec dobili samo dvije utakmice, i nakon toga nijesmo uspjeli da se vratimo na nivo s početka sezone. Bilo nam je potrebno pet-šest vezanih pobjeda kako bi se izborili za plej-of, ali to na kraju nijesmo uradili. Krivo nam je zbog toga, jer smo bili odlično krenuli. Međutim, ova sezona je bila mnogo bolja od prethodne. Dosta smo dobro igrali na oba dijela terena. Vidjelo se da ekipa ima budućnost. Borili smo se za plej-of do deset kola pred kraj. Napravili smo veliki napredak, s obzirom da smo mlada ekipa. Imali smo velikih problema s povredama, ali nas je na kraju najviše koštalo neiskustvo, jer smo izgubili mnogo utakmica na jednu loptu. Ipak, vidi se napredak. Pred timom je svijetla budućnost. Nabrojao si dosta igrača koji imaju svijetlu budućnost. Mislim da ćemo već naredne godine ući u plej-of, jer uprava planira dolazak i nekih iskusnijih igrača zbog prostora u seleri – kepu . Tako da ćemo biti u dobroj poziciji naredne godine.

Skot Skajls nije više trener Orlanda. Dok si došao u Crnu Goru Frenk Vogel je postao novi trener tvog tima, koji je posljednjih pet godina odlično predvodio Indijanu. Po preuzimanju tima, Vogel je izjavio da se pored mnogo ponuda odlučio za Orlandovu, jer smatra da ekipa ima šampionski potencijal. Da li saglasan s tim ocjenama?

Ne znam za šampionski, ali sigurno imamo potencijal da budemo među najboljim timovima na Istoku. Do šampionskog prstena nam je ostalo još dosta rada.

Tek smo na početku. Prvi korak trebalo bi da bude plasman u plej-of, pa ćemo onda ići dalje. Sigurno da je Vogel odličan trener i da je vidio nešto u nama i našem potencijalu, i zato vjeruje da sa Orlandom može napraviti nešto veliko. Mislim da je odličan trener i da je pravio nevjerovatne rezultate u Indijani. Posljednjih pet godina su svaki put bili u plej-ofu, osim prošle godine kada je bio povrijeđen Pol Džordž. Vogel me zvao čim je preuzeo ekipu. Mislim da je odlična osoba i da će nam pomoći da napredujemo i dalje.

Koliko je teško za igrača kada se navikne na jedan sistem, promjena trenera?

Nije lako sigurno. Navikli smo se bili na Skajlsove sisteme igre. Sada treba iz početka krenuti, što nije lako. Svi treba da se upoznamo i da se stvori povjerenje između nas. Ali, prošli smo već kroz sve to. Vogel nam je četvrti trener otkad sam u Orlandu. Dosta nas je već prošlo taj proces. Olakšavajuća okolnost je što se promjena nije desila u sred sezone. Proći ćemo s Vogelom trening kamp uoči početka sezone, i siguran sam da će sve biti uredu. Promjena trenera može dobro da utiče na ekipu, i da donese pozitivnu energiju. Vogel je pozitivan, čuo sam to i od mnogo igrača koje trenirao. Sada će čitav tim željeti da se dokaže novom treneru što je uvijek dobro.

Orlando je u prethodnim decenijama bio poznat kao rasadnik najboljih centara u ligi. Svi sjećamo dominacije O’Nila 1990-ih. Nakon njega u timu je bio Dvajt „Supermen“ Hauard. Ti si bio dio trejda 2012, između Lejkersa, Filadelfije i Orlanda, kada je Hauard otišao s Floride. Tada je mnoge iznenadilo zašto su „Magični“ izabrali baš tebe, ali si ih ti brzo demantovao odličnim partijama. Zanimljivo je da si potpuno drugačiji igrač od O’Nila i Haurda, više moderniji centar nego klasične prejake petice kao njih dvojica koji su gospodari reketa. Njih dvojica su otišli iz Orlanda da bi osvajali titule. O’Nil je to uspio, Hauard nije i vjerovatno neće kako je krenuo. Da li ti sebe vidiš još dugo godina u Orlandu?

Da. Stvarno mi je super. Naravno, da bih volio da ekipa igra bolje i da se borimo za plej-of i da idemo što dalje. Klub jednostavno mora da prođe taj proces pravljenja tima, jer su nakon odlaska Hauarda krenuli iz početka. „Supermen“ je u tom periodu bio jedan do najboljih igrača , i nakon njega uprava se odlučila za dovođenje mladih igrača i pravljenje tima za budućnost. Mislim da taj sistem dobro funkcioniše. Iz godine u godinu napredujemo ostvarujući bolje rezultate. Mislim da ćemo biti ekipa koja se za par godina može boriti za NBA finale. Nijesmo jedini koji to rade, ali smatram da uz sadašnji roster uz par pojačanja imamo šanse za to. Što se tiče mene, volio bih da budem u Orlandu do kraja i da budem dio tima koji je iz početka krenuo i stigao do vrha. Lako je otići u potrazi za nečim boljim, ali je mnogo je teže napraviti nešto posebno do nule. Uvijek sam se divio igračima koji čitav život provedu u jednom klubu. Takvi su u NBA ligi bili Tim Dankan, Dirk Novicki. U fudbalu imamo dosta takvih primjera. Uvijek pričam o Totiju koji je čitav život ostao u Romi i osvojio samo jednu titulu, a mogao je da bira mnogo veći klub i da osvaja trofeje. Međutim ostao je u klubu i sada je „Princ Rima“ i ikona grada. To je poseban osjećaj koji se teško može dobiti kada se stalno mijenjaju klubovi.

Pominjali smo O’Nila koji je vjerovatno najdominantniji centar u modernoj istoriji košarke. Koji je tebi centar bio najteži za čuvanje u petogodišnjoj karijeri?

To je pitanje na koje mi je uvijek teško da odgovorim. Postoji mnogo dobrih igrača.

Možda nema više dominantnih centara kao ranije?

Ima izuzetnih igrača na poziciji pet.

Iako svi pričaju da nema više igrača kao ranije svake večeri igram protiv drugačijeg tipa igrača. Teško je u NBA ligi što nema puno vremena za pripremu za narednog protivnika. Evo samo da pomenemo braću Gasol koji su odlični i dugo vremena igraju. Kazins iz Sakramenta igra odlično, Vajtsajd je u posljednje dvije sezone fenomenalan ili Džordan iz Klipersa. Njih trojica možda nijesu tip igrača koji pravi razliku u igri jedan-jedan. U tom sistemu koji igraju su nezgodni. Recimo, ako dosta pomažete kada igrate protiv Džordana ili Vajtsajda njima će samo da bace loptu na lob i to je koš. Svaki centar ima kvalitet, i nije ih lako čuvati. Košarka je napredovala. Centri se drugačije koriste. Dosta petica učestvuje u akcijama spolja. I dalje se dosta koristi “pikenrol”, ali sve više ima “pikenpop” akcija. Centri često igraju jedan-jedan s vrha reketa.

Ti se odlično snalaziš u modernom sistemu igre. Nedavno je na zvaničnoj stranici NBA lige objavljena kompilacija u kojoj si izabran u top pet centara u “pikenpop” igri, što ste dosta koristili u Orlandu ove godine.

Imam kvalitet što se tiče šuta sa polu distance, to mi jedno od jačih oružja koje smo dosta eksploatisali ove sezone. U prošlosti centri to nijesu koristili, više se gurala lopta unutra. Danas ima dosta “pikenpop” igre. Kod Skajlsa je dosta akcija išlo „kroz“ mene. Da li igrao u reketu ili s vrha kapice kao neka vrsta plejmejkera. Ove godine sam učestvovao u dosta takvih akcija, što u prošlosti nijesam radio. To mi je pomoglo da mnogo napredujem kao igrač.

Golden Stejt je imao fantastičnu sezonu. Na kraju nijesu osvojili titulu, ali su oborili brojne rekorde. Kari je bio raspoložen i protiv Orlanda, kada je davao nevjerovatne trojke jednu čak iz skok-šuta sa skoro pola terena. Koliko je Kari pomjerio granice košarke, iako na njegov stil ne gledaju svi blagonaklono. Tako je njegov bivši trener Mark Džekson rekao da nije siguran koliko je Kari dobar kao uzor mladim košarkašima, jer će gledajući njega vježbati samo nemoguće šuteve van linije za tri poena? Smatraš li da je riječ ipak o najboljem igraču trenutno u NBA ligi?

Sigurno je Kari najbolji trenutno. Imao je nevjerovatan regularni dio sezone, stvari koje on radio niko prije njega nije uspio.

 

Da tako neko šutira trojke je nevjerovatno, i Klej Tompson je isto odličan šuter, ali ne kao Kari. Na Floridi nam je ubacio više od 50 poena. Trener nam je govorio da mu priđemo, ali kako da ga čuvaš kada kad pređe centar odma šutne i ubaci trojku. Teško koja odbrana može da bude spremna za to, da ga non-stop čuva 48 minuta. Kari je donio nešto novo košarci lijepo ga gledati. Nije slab fizički, nije ni prejak, jednostavno je fenomenalan talenat. Svaku grešku kažnjava. Ima takvih igrača u NBA ligi. Kobi je bio takav u mlađim danima, Lebron ili Irving sada. Ima igrača kada ih krene šta god da radite u odbrani nema efekta. Jednostavno uđu u takvu zonu da ih je nemoguće zaustaviti. Dešavalo se to i meni, kada sam ubacio Minesoti 37 poena, ili ove godine kada sam Filadelfiji ubacio 35 koševa. To su utakmice kada sve ide. Kari tako igra skoro svaku noć, a mi „obični“ smrtnici samo ponekad.

 

Borislav Višnjić / Portal RTCG / rtcg.me

Podijeli ovaj članak
Ostavi komentar