Vladimir Mihailović o “vozu smrti”: Takve uspomene teško blijede

0
133

Devet godina od tragedije na Bioču, nesreće koja se dogodila 23. januara 2006. godine.  Nesreća u kojoj je poginulo 47, a teže i lakše povrijeđeno preko 200 putnika.  Za one preživjele, to je dan koji se ne može izbrisati iz njihovih života, čak i kada bi pokušali tako nešto. A možda i jesu. Trenutak, za neke kao viječnost, nakon kojeg su kako mnogi kažu dobili “drugu šansu”. A tu šansu moraju iskoristiti.

 

Crnogorski reprezentativac Vladimir Mihailović toga dana vraćao se sa saigračima iz kadetske ekipe Mornara sa priprema u Kolašinu.

Od momenta kad je voz krenuo u provaliju apsolutno smo bili bez bilo kakvih mogućnosti da utičemo na bilo šta. U tom prevrtanju mogli smo samo da se molimo Bogu da se zaustavi sto prije.. To je vjerovatno trajalo kratko ali u tim momentima kao cijela vječnost. Kada je konačno stao, tada je nastao opšti haos, te scene i zvuke je teško zaboraviti.

U nesreći, život je izgubio vaš drug, mlađi saigrač, Mićo Žugić.
Jedno užasno iskustvo , dan kada je puno ljudi izgubilo svoje živote , mi smo izgubili druga.
Mi ostali smo eto imali sreće . Mićo je bio izuzetan dečko, sigurno da njegov život nije trebao biti okončan na takav surov način. Od tada se svake godine održava turnir u njegovu čast . Vječna mu slava.
Da li se često vrate slike, kako se boriš sa tim?
– U ovo doba godine uvijek se vrate sjećanja. Takve uspomene teško blijede… Čak i najsitniji detalji ostaju urezani u pamćenje..
Tvoj brat od strica Danilo, tada takođe košarkaš Mornara bio je sa tobom u vozu. Da li je on bio prva osoba na koju si pomislio u trenutku kada si shvatio da si živ i ugledao sav haos oko sebe?
Da, apsolutno! Nisam mogao da ga nađem u početku, ležao sam u grmlju s povrijeđenim leđima krijući se od vjetra koji je tog dana duvao čini mi se kao nikada. Konačno sam ga ugledao iz daljine i pokušao da ga dozovem. Nije me čuo ali sam odahnuo jer sam vidio da je dobro.
Da li si se nakon svega, ponovo vozio vozom?
Jesam, nije bilo svejedno, ali sam morao to da prebrodim.
Vladimir, košarkaš njemačkog Tubingena, svjestan je da je nesreća samo jedno ružno sjećanje a on je iz svega izašao mnogo jači i ima ogromnu želju da iz košarke izvuče maksimum. Trenutno najviše pažnje posvećuje oporavku od povrede šake koja ga je na kratak period odvojila od terena.
– Čim se oporavim nadam se da ću konačno uhvatiti pravi ritam i pokazati koliko mogu – zaključuje za naš portal, momak koji je na pravom putu da u nastavku sezone pokaže sav kvalitet koji posjeduje.
Ognjen Vujadinović