Stefan Savić će nastupom u finalu LE ući u istoriju crnogorskog sporta

0
668

Naš reprezentativac postaće prvi Crnogorac koji je učestvovao u finalima Lige šampiona i Lige Evrope.

Kada je nakon epizode u Mančester sitiju, zablistao u dresu Fiorentine, Stefan Savić vjerovatno nije ni slutio da će prelaskom u Atletiko napraviti – potez karijere!

Ali kada je neko hrabar da dođe u najjaču odbranu na svijetu i u njoj se bori za svoje zrake sunca, onda takav neko i zaslužuje da ga fudbalski bogovi žestoko nagrade…

Nagrada za našeg reprezentativca i jeste vrhunska – kao što Atletiko ovih dana piše istoriju, njene stranice ispisuje i stameni Mojkovčanin – za samo tri godine igraće drugo evropsko finale. I vjerovatno će svi ljubitelji fudbala u Crnoj Gori biti uz onih 10.500 navijača madridskog kluba koji će Stefana i društvo bodriti na stadionu u Lionu. Jer, Savić je spojio ono što prije njega nije nijedan fudbaler iz Crne Gore iako je bilo legendi svjetskog ranga – za samo dvije godine učestvovaće u finalima Lige šampiona i Lige Evrope. Valjda će ovog puta biti nagrađen peharom, te dobiti utjehu za nesrećan poraz od Reala 2016. u Milanu, poslije izvođenja jedanaesteraca…

Noć uoči tog meča, trener Atletiko Madrida Dijego Simeone na posljednjem treningu na “San Siru” uigravao je postavu koja je trebalo na nastupi u finalu Lige šampiona. Tu postavu neznatno je izmijenio – meč je počeo naš reprezetativac…

Na posljednjem susretu La Lige protiv Hetafea, kada je Simeone izveo gotovo najjaču postavu, nije bilo Savića. Valjda je to dobar znak, valjda je to znak da će u bedemu pred golom fenomenalnog Slovenca Jana Oblaka, Urugvajcu Dijegu Godinu društvo praviti – Crnogorac Stefan Savić…

Savić i ostali igrači Atletiko Madrida treba da zaborave ne samo bolne uspomene iz Milana, već i uspomene njihovih prethodnika upravo iz Liona, gdje se sjutra veče od 20.45 časova igra finale. Naime, prije 32 godine u tom gradu Atletiko Madrid je predvođen sa klupe legendarnim Luisom Aragonesom, doživio težak poraz od Dinama iz Kijeva od 3:0 u finalu Kupa pobjednika kupova…

Ali, ako je Atletiko kroz bogatu istoriju pokazao da “ne umije” da osvoji Ligu šampiona (finala gubio tri puta, sva tri uz nevjeroratno tragičan splet okolnosti), ili da može ubjedljivo da izgubi Kup pobjednika kupova, ne treba ići daleko u prošlost da bi se vidjelo da “kolćonerosi” i te kako dobro znaju kako da osvoje Ligu Evrope. Uradili su to i 2010. i 2012. godine, a taj posljednji put Dijego Simeone je ušao u istoriju kao prvi trener koji je osvojio to takmičenje, a da nije ni Španac ni Portugalac… I pritom je, iako stručnjak kojeg bije glas da je opčinjen defazivom, ostvario najveću pobjedu u istoriji finala Lige Evrope, savladavši Atletik iz Bilbaoa sa 3:0. Isti onaj Atletik čiji su navijači kao studenti u Madridu prije 115 godina osnovali – Atletiko Madrid!

Kada je Atletiko Madrid eliminisan iz Lige šampiona, bukmejkeri su ga ekspresno proglasili za prvog favorita u Ligi Evrope. A ako bi se malo zagrebalo po tradiciji, onda i nije čudo što su Madriđani bar blagi favoriti u sjutrašnjem finalu. Atletiko je dva puta osvajao to takmičenje, a na drugoj strani nijedan francuski klub nikada nije podigao pehar ni u Kupu Uefa ni u Ligi Evrope. Marseju je ovo treća sreća – gubio je finala Kupa Uefa 1999. i 2004. godine.

U 12 evropskih mečeva protiv francuskih ekipa, Atletiko Madrid je truijumfovao šest puta, remizirao u pet navrata, a samo jednom je poražen.

Marsej je protiv Španaca upisao četiri pobjede, tri neriješena susreta i osam poraza.

U dva međusobna meča, Atletiko je kući savladao Olimpik sa 2:1, dok je u Marseju bilo 0:0.