Stadion malih sportova, sveto sportsko utočište Titograda, nešto malo i Podgorice, omiljeno mjesto djetinjstva većine Podgoričana za mali fudbal, rukomet, boks. Krcate tribine, spektakli za pamćenje. A sada?
Kroz sjećanja Podgoričana ili Titograđana vraćamo se unazad, opisujemo današnjicu i tragamo za eventualnim planovima oživljavanja ovog starog gradskog mjesta.
Već desetak i kusur godina, ovaj mali stadion je zapušteni objekat, smetilište, mjesto gdje ćete prije zateći špriceve i prazne alkoholne flaše nego loptu, a prostor je dva-tri puta godišnje domaćin nekog koncerta.
Svi znamo da stadion Malih sportova ne služi onoj svrsi kojoj bi trebalo da služi – sportu i okupljanju svih generacija.
“To je bio dom ne samo kvalitetnih sportskih predstava, već više od toga – mjesto okupljanja jedne grupe ljudi koju je samo sportska emocija dovodila na događaje”, kazao je Nikola Petrović, legenda crnogorskog rukometa za CdM.
Čovjek koji je osvajao trofeje u četiri države i dva vijeka sa iskrenom i snažnom emocijom priča o Stadionu malih sportova, mjestu koje je praktično oblikovalo njegovo sportsko postojanje.
Petrović kaže da im nije trebalo ništa drugo osim da budu tu na jednoj od tri tribine i da uživaju u malom fudbalu, boksu ili rukometu koje ga je i proslavilo.
“To je bilo kultno mjesto. Košarka se igrala u Njegoševom parku, dešavalo se da se u pet sati ujutro grabimo za termin, a Stadion malih sportova bio je rezervisan za rukomet i mali fudbal. Rođen sam u ulici Balšića i dobar dio djetinjstva sam proveo u toj ulici, pa sam bio blizu tog stadiona. Moja sjećanja, ali i ostalih ljudi iz tog vremena u vezi sa ovim stadionom su toliko pozitivna”, prisjeća se Petrović.
Petrović kaže da je ključan momenat za razvoj rukometa bilo osvajanje Olimpijskih igara muške rukometne reprezentacije Jugoslavije 1972. godine.
“Nakon toga kreće razvoj i u Podgorici. Prva dvorana koja je napravljena bila je u Danilovgradu i to sredinom 70-tih, pa su sva glavna sportska dešavanja bila vezana za Stadion malih sportova. Ekipa ženskog rukometnog kluba Budućnosti bila je preteča svih dobrih i pozitivnih zbivanja. U to vrijeme igrali su se mečevi druge savezne lige, koja je bila vrhunskog kvaliteta. Tribine su uvijek bile pune kada su bili derbi mečevi, ali južna tribina uvijek je bila puna, nekih 500-600 mjesta. Oni su uvijek dolazili bez obzira na to ko igra i mislim da su se takva okupljanja potpuno pogubila i da takvih emocija više nema”, ispričao nam je Petrović.
Na sve tri tribine, kako se prisjeća, moglo je da stane mnogo ljudi pošto su se onda punile i ostale tribine, sjeverna i istočna koja se nalazi ispod Blažove (Jovanovića) vile.
“Kada je sve bilo puno, mislim da je moglo da stane 3000 gledalaca. Pored toga, kada su bili najzanimljiviji mečevi, širile su se tribine, tako da je publika bila već od mjesta za rezervne igrače, tako da sam siguran da je na pojedinim mečevima bilo i preko 5. 000 ljudi”, dodaje on.
Nikola kaže da u to vrijeme za sportiste nije bilo prepreka, treniralo se i u lošim uslovima, ali to nije smetalo da se ostvare vrhunski rezultati.
Zato je i taj Stadion malih sportova toliko bitan, jer je tu začeta velika Budućnost. Ženski rukometni klub koji je jedan od uspješnih evropskih timova svih vremena.
Razlog više, kaže on, da ne smijemo zaboraviti ovo mjesto, gdje je sve počelo.
“Nadam se da će to kultno mjesto ponovo dobiti značaj koji je imao u to doba”, poručuje na kraju prvi Crnogorac koji je kao trener osvojio neki evropski kup.
A kako se svega sjeća legendarni Šico?
Dragan Šico Mugoša, legendarni igrač malog fudbala, jedan od najpopularnijih sportista koji su godine ostavljali pod Goricom, nekada najbolji igrač velike Jugoslavije, majstor kakvih je bilo malo, žali što je poligon odlukom gradskih vlasti zatvoren i prepušten uništavanju današnje, “kulturne” omladine.
“Kad kažete poligon svi smo znali o kom se prostoru radi. Moja prva utakmica malog fudbala na njemu bila je nezaboravan doživljaj. I danas se sjećam tog trenutka, kao i susreta sa Zoranom Božovičem, najboljim igračem malog fudbala” prisjeća se Šico.
On je kazao da nijedan igrač nije zaigrao za Budućnost, a da nije imao svojih pet minuta slave na ovom poligonu. Tako su tu svoje role imali majstori svjetskog i domaćeg fudbala: Savićević, Mijatović, Miročević, Vujović, Ljumović…
“Popularni poligon bio je filter majstora velikog i malog fudbala. Na tom terenu svoje prve korake rukometa počele su i sestre Mugoša, Pejovič, Vukčević, Bulatović i pokorile Evropu i svijet. Tu ste mogli da vidite velikane svjetskog glasa boksa: Parlova, Perunovića, Kačara, Rusevskog, Mugošu, Marovića. ..To je teren koji je imao dušu”, kazao je Šico za CdM.
Na tom prostoru, prisjeća se, održavali su se turniri u malom fudbalu koji su brojali i do 170 ekipa iz cijele Crne Gore i SFRJ, a pratilo ih je par hiljada gledalaca.
“Na žalost poligon je izgubio svoju sportsku dušu, taj prostor sada izgleda tužan, napušten i ostavljen od svijeta, zaposjeli su ga neki drugi poroci. Raduje me što se odustalo od gradnje stambenog bloka na tom prostoru. Ja, Dragan Šico Mugoša i bezbroj ljudi koji misle kao ja molimo ljude iz glavnog grada i sporta da urade nešto za dobro svih i vrate bar malo sjaja poligonu pod Goricom,” poručuje Mugoša na kraju.
Glavni grad odlučio da ovo mjesto ipak pripada sportu
Privredno društvo “Sportski objekti” u Planu rada za 2018. godinu predviđa da Stadion Malih sportova bude u funkciji održavanja sportskih i kulturnih manifestacija koje organizuju građani, sportski klubovi, nevladine organizacije ili institucije zadužene za sport”, kazali su iz Glavnog grada za CdM.
Kako napominju, plan Stadiona malih sportova je saglasno Detaljnom urbanističkom planu „Nova Varoš 2“ iz 2008. godine na ovom prostoru predviđao urbanističku parcelu za izgradnju stambenih objekata.
Međutim, Glavni grad je još maja 2015. godine donio Odluku o izradi izmjena i dopuna planskog dokumenta, sa smjernicom iz Prostorno urbanističkog plana, kao plana višeg reda, da se na navedenom prostoru izvrši prenamjena površine kolektivnog stanovanja u površine za sport i rekreaciju.
Na taj način je jasno iskazan stav Glavnog grada da se na prostoru Stadiona malih sportova ne rade objekti kolektivnog stanovanja, već da se ovaj prostor planski tretira kao zona sporta i rekreacije.
Ostaje da se vidi da li će Stadion malih sportova čekati bolja vremena i odlučnije poteze, pa da legendarni prostor opet zaživi u Podgorici, gradu, gdje mnogo više ima starih nego novih emotivnih priča.
