Rezart Cungu – Mladi teniser velikog srca, spreman da zasija na najvećoj sceni!

0
627
Foto - Ognjen Vujadinovic

“Treniram i kada svi spavaju, za mene nema ni praznika ni odmora, treniram i kada sam bolestan i kada neko umre  ili se rodi ili je svadba. U meni je vjera nesalomiva, glad za pobjedom je sve veća i kad jedva dišem i snage nemam, moram biti najbolji!”  Ovi citati na najbolji način oslikavaju teniski život mladog Ulcinjanina i uvode nas u početak priče o budućem svjetskom teniskom asu koji krupnim koracima gazi ka ostvarenju svojih ciljeva. Rezart Cungu, juniorski prvak Crne Gore do 16 godina, osvajač velikih turnira, prije svega poznatog turnira u Avinjonu koji je 2002. godine osvojio i Novak Đoković. Član TK “Belvi” koji je takođe proglašavan i za najbolji klub u Crnoj Gori.

Njegova smirenost u odlučujućim momentima fascinira mnoge teniske stručnjake, ali to je osobina samo velikih majstora ove igre. Zbog nemogućnosti nalaženja adekvatnih sparing partnera, često je boravio u Stobrecu kod Splita, gdje ga je zapazio i sadašnji trener Zoran Ivanišević. Specijalac za šljaku postavio je i jasne ciljeve za sezonu koja ga čeka a možda i najveća želja jeste titula u svom rodnom Ulcinju koju će posvetiti svojim sugrađanima.

 

Kako je sve počelo i zašto si se odlučio baš za tenis?

U sportu sam još od svoje pete godine. Pet godina trenirao sam karate, igrao fudbal, ping pong i bavio se atletikom. Sa deset godina napravio sam možda i do sada najvažniju odluku u životu, ostavio sve i počeo da treniram tenis. To je bila ljubav na prvi pogled i odmah sam shvatio da je upravo tenis sport koji meni najviše odgovara i koji mi se najviše sviđa. Na početku je bilo jako teško jer u Ulcinju nije bilo adekvatnih uslova za tenis počevši od terena, trenera i teniskog kluba. Ali, bez obzira na sve ovo, moja želja za tenisom bila je ogromna tako da su moji roditelji odlučili da me upišu u TK “Bar”. U početku nisu htjeli da me prime jer su čelni ljudi smatrali da je prekasno za profesionalno bavljenje ovim sportom. Međutim, kada su primjetili da ja imam veliki potencijal, promijenili su mišljenje. Ubrzo su me proglasili za najboljeg tenisera do 10 godina TK “Bar” posle osvajanja prvog turnira. Nastavio sam da treniram u Baru sve dok se nije otvorio TK “Belvi”u Ulcinju. 

Koliko je za teniski uspjeh važno imati sve potrebne uslove za dobar trening?

– Dobri uslovi su jako važni jer za uspjeh u ovom sportu potrebno je trenirati više sati dnevno. Vrlo je bitna odlična fizička pripremljenost, kondicioni trening, razne masaže i tretmani, konsultacije sa doktorima za sport, nutricionistima itd.

Život mladih tenisera koji uvjek daju maksimum i postavljaju pred sobom najveće ciljeve razlikuju se od svakodnevnice njihovih vršnjaka. Koliko je tu odricanja, propuštenih prilika, da li u školi imaju razumijevanja za tvoje obaveze?

Ima nevjerovatno puno odricanja i propuštenih prilika za koje mi je ponekad žao, ali ja sam se opredjelio za ovo i svjestan sam da se bez odricanja ne može doći do vrha. Dok moji drugari idu na žurke, rođendane, plažu, ekskurzije ja moram trenirati i samo se koncentrisati na tenis. To ponekad zna biti jako teško i zahtjevno. Međutim, ja se zaista trudim da uvjek nađem vremena za društvo i školu i moram priznati da profesori imaju veliko razumijevanje i jako sam im zahvalan na tome.

Koliko je važno imati podršku porodice?

Bez podrške porodice nema napredka, a to je najbitnija stvar. Od prvog dana oni su bili moj najveći oslonac, uvjek bili uz mene, i u porazima i u pobjedama. Vjerujem u to da je moj uspjeh i njihov uspjeh obzirom na to da se oni maksimalno trude oko mene i pomažu mi na svaki način. Osjećam njihovu podršku u svakom trenutku. Svaki moj trijumf poklanjam njima.

“National sport park open” u Tirani, zatim ETA turnir „Pont des Générations“ prve kategorije, takođe do 16 godina, u Avinjonu, 2013. turnir u Slivenu u Bugarskoj. Sve su to turniri koje si osvajao fantastičnom igrom, smirenošću i najavio nam da si spreman za velike stvari i još sjajnih rezultata na turnirima koji te očekuju. Uz malo sreće moglo se možda I do titule u rodnom Ulcinju na turniru Cungu&CO Open, a pamti se Iiodličan rezultat na turniru u Moskvi. Prilika će biti još, ali kako ti gledaš na sav taj uspjeh i da li si zadovoljan dosadašnjim rezultatima?

Svi turniri su veoma teški i nikada ne možete znati koliko su protivnici spremni. Niko ne spava, svi treniraju, kaže moj trener. Imao sam predosjećaj da ću pobjediti ali treba imati i sreće. Ponekad je jedna lopta bitna a mozda i odlučujuća. Moj najveći uspjeh jeste turnir u Francuskoj u Avinjonu gdje sam osvojio titule i u singlu i u dublu. Konkurencija je bila veoma jaka ali sam bio odlučan u važnim trenucima. Svojom sjajnom igrom digao sam publiku na noge i imao sjajnu podršku. Odmah poslije prvog meča proglasili su me favoritom. Kad sam ja igrao tribine su bile pune i novinari su me pratili i svaki dan objavljivali moje rezultate. Bilo je to jedno sjajno iskustvo. Prošla sezona je bila veoma uspješna i uspio sam da ostvarim i treće mjesto na Mastersu koji se svake godine održava u Italiji – Regio Calabria. Sezonu sam zavrsio na 12. mjestu u svijetu za uzrast do 16 godina. To je najbolji rezultat svih generacija u Crnoj Gori rekao je predsjednik Teniskog saveza Crne Gore.

Ove godine završio si kao 730. na IHF listi najboljih tenisera do 18 godina. Koji su tvoji ciljevi u 2015. i da li možda postoje turniri koji su za tebe prioritet?

– Moj trener je postavio jasan cilj – nastup na jednom od Grem slemova – možda US openu za juniore. Plan za sledeće turnire je vec napravljen, ali naravno najviše se radujem turniru u Ulcinju koji je prioritet. Ja sam ubijeđen da ću uspjeti ako budem nastavio sa odličnim treningom i ako me zaobiđu povrede. To je moj grad i titula u Ulcinju bi bio poklon za moje sugrađane koji su uz mene od početka. 

Osim fizičke pripreme za tenisere važi pravilo da je vrlo važno biti psihički jak i stabilan.

– Moja psihička stabilnost je jedno od mojih glavnih oružja. Kao što je primjetila i moja publika, kada sam na terenu dosta sam psihički stabilan i teško je primjetiti nervozu. Od deset zadnjih mečeva koje sam igrao u tri seta, devet sam dobio. Za ove pobjede, pored teniskih vještina i fizičke spremnosti, treba biti psihički stabilan i jako strpljiv pogotovo kad su duži poeni u pitanju.

Koji trener ti je najviše pomogao da napreduješ?

– Imao sam više trenera i svaki od njih je dao svoj doprinos i pomogao mi da napredujem. Ipak, vrhunske rezultate postigao sam sa sadašnjim trenerom Zoranom Ivaniševićem kojem pripadaju najveće zasluge.

Tvoja omiljena podloga jeste šljaka. Znamo ko je svjetski kralj šljake i da li možda baš u Rafi Nadalu vidiš svog uzora?

Istina je da mi je šljaka najomiljenija ali je ipak velika šteta što u Ulcinju nemamo terene sa brzom podlogom jer se u svijetu više od 60% mečeva igra upravo na toj podlozi. Rafa je sigurno jedan od najvećih tenisera svih vremena i uvijek je moja inspiracija za velike stvari.

U jednom intervjuu upravo je Rafa govorio o tome da se dešavalo da sa 16 godina provodi i po 10 sati dnevno na terenima. Kiša, sunce, ništa ne smije da predstavlja prepreku ako želite biti vrhunski sportista. Da li svaki igrač mora da razmišlja na takav način?

Ja treniram od 3 do 6 sati dnevno. Vjerovatno ću morati da treniram više ali zbog škole još uvjek ne mogu potpuno da se posvetim tenisu. Svako ko postavi visoke ciljeve mora biti svjestan da ne postoje vremenski uslovi koji ga mogu zaustaviti. Nije lako, ali tenis je ono što volim, svjestan sam koliko mu se moram posvetiti i trudiću se da ostvarim zacrtane ciljeve.

Da li si imao priliku da upoznaš neke od najvećih zvijezda tenisa?

– Dosta putujem što je i normalno obzirom da se turniri održavaju širom Evrope tako da sam mao priliku i da se susretnem sa velikim teniskim asevima među kojima su David Ferer, Fabio Fonjini, Mihail Južnji i drugi.

Kako tvoji sugrađani gledaju na tvoj uspjeh i koliko prate tvoje rezultate i mečeve koji igraš u Crnoj Gori i Ulcinju?

Veoma sam ponosan što moji sugradjani prate moje uspjehe. Neki znaju i rezultate sa pojedinih mečeva koje igram na strani, a moji najvjerniji fanovi dolaze da me podrže i na drugim turnirima koji se igraju u regionu. Uvjek ću pamtiti mečeve koje sam igrao u Ulcinju pred mojom publikom. Bio je to nevjerovatan osjećaj. Jedva čekam novi turnir koji će se odrzati u Ulcinju sredinom maja ove godine. Najsretniji bih bio kada bi osvojio ovaj turnir, ne samo zbog mene, nego upravo zbog mojih sugradjana kojima bih posvetio titulu kao nagradu za sve godine u kojima su mi pružali ogromnu podršku. U svakom slučaju, ne postoji ljepši osjećaj od toga da u mjestu u kojem ste odrasli ostvarite takav rezultat. 

Svaki teniser sanja da se jednog dana nađe na vrhu. Iako je rano govoriti o tome vjeruješ li da jednog dana možeš ostvariti taj san?

Niko nije vjerovao ni u dosadašnje rezultate, tako da sam već na neki način iznenadio dosta ljudi, ali stojim čvrsto na zemlji. Ako nastavim ovim tempom ništa nije nemoguće. Važno je vjerovati, a ogromnim zalaganjem, ozbiljnim pristupom i jakim i kvalitetnim treningom siguran sam da mogu napraviti nešto veliko.

 

 

Ognjen Vujadinović