U Narodnoj biblioteci „Radosav Ljumović” večeras je promovisana knjiga “Olimpijski pokret u Crnoj Gori”, autora Đorđa Perišića a u izdanju Crnogorskog olimpijskog komiteta.
Na promociji su osim autora, govorili recenzent pomenute knjige, proslavljeni legendarni košarkaš Žarko Varajić i urednik izdanja, predsjednik COK-a Dušan Simonović.
Ono što je još na neki način ostavilo snažan utisak, jeste govor gospodina Varajića koji je u svom emotivnom izlaganju pomenuo i prisutnog Milorada Đurkovića, istinsku legendu sportskog novinarstva u Crnoj Gori, koji je vjerovali ili ne prenosio čak 11 Olimpijskih igara.
Uz prisustvo mnogobrojnih istaknutih sportskih radnika, kao i novinara, gostima se prvi obratio Dušan Simonović, koji je i na neki način bio domaćin ovog sjajnog događaja.
“Zahvaljujem se svima koji su pomogli da ova knjiga ugleda svjetlost dana. Zahvaljujem se Đorđu Perišiću na upornosti, posvećenosti i istrajnosti. Zahvalan sam Međunarodnom olimpijskom komitetu koji je pomogao da knjiga izađe na svjetlost dana i državi koja je prepoznala potrebu finansiranja i učestovanja u ovom projektu. S druge strane, pomogli smo i mi iz Crnogorskog olimpijskog komiteta sa svim onim što smo imali u arhivi. Strpljivim i upornim radom autora puno toga je nađeno i upravo to je prezentovano u ovoj knjizi. Želja mi je bila da imamo na jednom mjestu nešto ovako. Ovaj pređeni put ne počinje od nas i od ovih deset godina. Ideju koju smo prezentovali u knjizi pokušali smo da korijenje velike ideje, najveće globalne ideje, uvežemo u crnogorsku tradiciju, da mitsku planinu Olimp povežemo sa našim Lovćenom, da korijenje naših nacionalnih igara uvežemo u antički korijen, da nađemo vezu, izvorište u Olimpijskim igrama. Željeli smo da podsjetimo i u knjizi smo to naveli da je ideja o Olimpijskim igrama i učešće na njima bila prisutna i nešto više od sto godina unazad kada je veliku šansu da pošalje crnogorski olimpijski tima na Igre u Londonu 1908. godine imao Kralj Nikola, ali zbog određenih razloga naš tim se nije pojavio. Ipak smo se pojavili sto godina kasnije, na Igrama u Pekingu i od tada olimpijska priča traje i zaokružena je olimpijskom medaljom u Londonu. Godine 1993. imamo Olimpijski komitet Crne Gore, na čelu sa Borom Vučinićem, a 2007. međunarodnim priznanjem postali smo nacionalni olimpijski komitet. Nije nam bilo teško da nastavimo priču, jer smo imali dobre temelje i deset godina priča uspješno traje”, kazao je predsjednik COK-a, gospodin Simonović.
Prisutnima se nakon toga obratio i rođeni Nikćinanin, Žarko Varajić.
“Hvala autoru što se drznuo da otrgne od zaborava na desetine ličnosti, sportista zemlje koja je mijenjala ime, ali ne i sportske junake na koje ćemo biti ponosni”, naglasio je Varajić.
Emotivno izlaganje, i kraj gdje je jedva suzdržao suze pripisujemo autoru ove knjige Đorđu Perišiću. Perišić je na izlaganje završio izjavom da ga je upravo ova knjiga “bar na kratko vratila u svoj zavičaj”.
“Ovo je moja četvrta knjiga na temu olimpizma i olimpijskih igara, ali za razliku od prethodne tri ovu sam sa posebnim zadovoljstvom i uživanjem napisao. Ista je zahvaljujući Crnogorskom olimpijskom komitetu i predsjedniku Simonoviću ugledala svjetlost dana. Povodi za pisanje ove knjige su brojni: olimpizam kao pokret, olimpijske igre kao najveće sportsko takmičenje koje su više od samog takmičenja i činjenici da je Crna Gora 3. juna 2006. godine proglašena za nezavisnu državu, koja je nepun mjesec dana postala i članica Ujedinjenih nacija, a godinu dana kasnije i Savjeta bezbjednosti. Ove tri činjenice od istorijskog značaja za Crnu Goru su i bile od presudnog značaja za Međunarodni olimpijski komitet na svojoj 119. sesiji 7. jula 2007. godine u Gvatemali da donese odluku u priznavanju Crnogorskog olimpijskog komiteta i širom otvori vrata za ulazak u Međunarodni olimpijski i sportski pokret. Povod da ovu knjigu napišem je i to što je jedan broj sportista rođenih u Crnoj Gori u periodu od Olimpijskih igara 1948. godine u Londonu, pa do Atine 2004. učestvovao u statusu člana olimpijskog tima zajedničke države Jugoslavije, a od Olimpijskih igara 2008. u Pekingu u statusu člana Crnogorskog olimpijskog komiteta. Povod za pisanje knjige je i srebrna medalja koju je ženska rukometna reprezentacija osvojila na Igrama u Londonu 2012. kao i tri četvrta mjesta, bolna ali za Crnu Goru i njen sport veoma značajna, koja je vaterpolo reprezentacija osvojila na Igrama u Pekingu, Londonu i Riju. Povod su i sportski radnici iz Crne Gore čija se imena nalaze u knjizi, koji su svojim aktivnostima dali doprinos razvoju olimpizma, nekad u Jugoslaviji, a sada u Crnoj Gori. Ova knjiga podsjeća da je olimpijski plamen za Zimske olimpijske igre u Sarajevu 1984. na svom putu od Atine do Sarajeva prošao kroz Crnu Goru. Izražavam svoju nadu i uvjerenje da će ova knjiga kao dokumentacija, s obzirom na njen sadržaj, svima onima koji se istorijom sporta i olimpizma na prostorima Crne Gore danas bave poslužiti da od zaborava sačuvaju takmičarska i rezultatska ostvarenja sportista iz Crne Gore na olimpijskim igrama”, zaključio je Đorđe Perišić.
Na samom kraju, prisutnima se obratio i Milorad Đurković koji je večeras upotpunio ovu lijepu sportsku priču a podijeljene su i knjige koje će se takođe naći i u biblioteci.
Sjajna preporuka da se jednim sportskim vremeplovom bar na kratko prisjetimo svega onoga što su pisale godine za nama. Za mnoge stvari i sami ste bili svjedoci…
