Na osnovu prikazane igre i rezultata polufinalni parovi su realni. Ono što me prijatno iznenadilo jeste što je baš Slovenija jedan od polufinalista. Mada, oni su i pređašnjim rezultatima imali nagovještaja, posebno od kad je za selektora došao Veselin Vujović, kazao je u izjavi za Portal Analitika rukometni stručnjak, Nikola Petrović, komentarišući polufinalne parove SP u Francuskoj.
U polufinalu će se sjutra u Parizu sastati Francuska i Slovenija, a dan kasnije Norveška i Hrvatska. Petrović ističe da je rezultat koji je Vujović postigao sa reprezentacijom Slovenije za ponos.
– Pored toga, naravno, da imam subjektivni sud kad je Vujović u pitanju, jer mi je prijatelj i čovjek s kojim sam igrao i družio se čitav život. Ono što je napravio je stvarno za ponos. Mislim da je to ista škola sa prostora eks-Jugoslavije. Plasman Hrvatske je takođe bio očekivan, iako je u ovom sastavu ona za mnoge bila nepoznanica, ali, očigledno je riječ o reprezentaciji koja je već deceniju i po stalno u borbi za medalje, pa u kojem god sastavu da nastupi nije iznenađenje, što se potvrdilo u ovom slučaju – ocijenio je Petrović.
On je dodao i to da su Francuzi i Norvežani očekivano prošli dalje.
– Što se tiče Francuske i Norveške, to se podrazumijevalo, jer je Francuska domaćin i zna se njena snaga. Raduje me što je na ovom šampionatu prikazana nova igra i nova pravila koja su dala putokaz ekipama koje su nižeg ranga, ili onima koje će se u daljem vremenu baviti rukometnom igrom, kako mogu da poboljšaju i unaprijede svoju igru s igračem više, kad se igra sedam na šest, itd. To su neke nove, pozitivne, naznake. Prosto mislim da je žensko evropsko i muško svjetsko prvenstvo pokazalo da se igra dobar rukomet i da je nevjerovatno koliko gledalaca ima u dvoranama, naročito na ovom u Francuskoj, što je dokaz da je odabran pravi domaćin i da su to opravdali pravim igrama na terenu – kazao je Petrović.
Rukometni stručnjak je ukazao i na činjenicu da kad se dođe do borbe za medalje, onda tu više nema pravila.
– Iskustvo me uči da kad dođete u borbu za medalje, onda tu nema nikakvog pravila. Jer tu više ne određuje trener, već to koja će ekipa skupiti veći broj pozitivno odigranih rola. Tako, da to što Francuzi igraju pred 28 hiljada gledalaca, što po rezultatima, tradiciji i po ambijentu u kojem igraju zaslužuju da prođu dalje, to ipak ne znači da su oni isključivi favoriti. Opet, realno je da će iz prvog para dalje proći Francuska, dok iz drugog para dalje ide Hrvatska. Norveška jeste, ukupno gledano, rukometna velesila, ali njena tradicija se više odnosi na žensku ekipu. Dok je u zadnjih petnaest godina Hrvatska ekipa bila sa mnogo boljim rezultatima. Navijam za Hrvatsku i volio bih da to bude Hrvatska – istakao je Petrović.
Na pitanje mogu li po njegovom mišljenju Hrvati do titule svjetskog šampiona, Petrović je ocijenio da ljepota sporta leži upravo u tome što je sve moguće.
– Ljepota sporta je u tome što je apsolutno sve moguće. Vidite u posljednjih nedjelju dana što se sve dešavalo u sportu – ispali su Đoković i Marej na Australijan openu – to je ono zbog čega se toliko ljudi okuplja i gleda sport. Realno bi bilo da šamionat osvoji Francuska. To kažem obzirom na sastav Hrvatske koji je zaista jako mlad i gdje imate plejadu mladih igrača koji nikada nijesu igrali u reprezentaciji, u ovakvom sastavu. Međutim, sinoć, taj Marko Mamić koji prvi put u životu igra na ovakvom prvenstvu zabije osam golova u prvom poluvremenu, sa fenomenalnim procentom šuta. Zato i kažem da nema pravila. U tome jeste ljepota, posebno ovog novog rukometa. Jer je stvarno novi. Nova su pravila, ovo što se dešava s igrom sedam na šest, sa brzim centrom, to je nešto što je dovelo do toga da je sada rukomet desetoboj u malom, sa primjesama borilačkih vještina. I, prosto, nema toga ko gleda i ko voli sport, a koji može ostati nedodirnut velikim emocijama u odnosu na fizičke sposobnosti i tehničke karakteristike koje pokazuju igrači u baratanju s loptom, i da ne pričam još o kakvoj brzini je riječ kad je igra u pitanju – istakao je Petrović koji je dao i konkretan primjer:
– Ova nova pravila omogućavaju da može da se postigne gol, iako na suprotnoj strani nema čuvara mreže, jer je došlo do izmjene golmana za igrača. Pa takvi asovi kao Omejer ili Karabatić, ne mogu da daju gol s gola na gol, odnosno to je neka daljina od trideset metara, iako to djeluje tako jednostavno. Hoću da kažem da iako to posmatraču sa strane izgleda jednostavno, ipak treba imati posebne sposobnosti da se poentira iz te situacije. To je složeno i upravo najbolji, najspremniji i igrači koji su tehnički najopremljeniji, u takvim situacijama pokazuju svoje umijeće i sposobnost.
Ana Popović / Analitika
