Marko Radulović: Do titule bez trenera i pripremnog meča

0
2154
FOTO: Vijesti
FOTO: Vijesti
FOTO: Vijesti

Deviza da ljudi sa crnogorskog podneblja imaju urođen osjećaj za borilačke sportove dobila je prethodnog vikenda potvrdu i na prvom, istorijskom džudo gran priju u Rijeci. Crnogorski džudista Marko Radulović proglašen je za najboljeg džudistu u konkurenciji preko 300 takmičara iz 40 zemalja, među kojima je bilo desetak osvajača medalja sa Svjetskog prvenstva u Rio de Žaneiru, održanog 20-ak dana ranije.

 

Podatak da je do zlata, koje donosi čak 60 poena više na rang listi Svjetske džudo federacije (IJF) od srebra na Evropskom prvenstvu, 27-godišnji Podgoričanin došao za svega sekundu preko šest minuta, te da je bez izgubljenog poena dobio četiri borbe, nije ostavio izbor žiriju u proglašenju najboljeg džudiste u svih sedam kategorija. Ipak, na uspjeh našeg superteškaša kojem se morao pokloniti i pokrovitelj gran prija, hrvatski predsjednik Ivo Josipović, ostali su nijemi crnogorski zvaničnici, bar zasad… Do njih još nije stigao podatak da je džudo jedan od najpopularnijih sportova na svijetu!
“Pozvao me je samo sportski direktor Džudo saveza Crne Gore Dragan Mrvaljević i čestitao mi na uspjehu. Dogovorili smo sastanak na kojem će biti razmatrane mogućnosti mojeg uključenja u program priprema za Olimpijske igre u Rio de Žaneiru 2016. godine. Očekujem da dobijem iste uslove kao i ostali džudisti koji su u tom programu, a koji bi mi garantovao učešće na međunarodnim pripremnim kampovima i velikim takmičenjima, koja donose bodove za olimpijsku normu. U Rijeci sam osvojio prve bodove, a i sa pobjedom ili dvije na velikim turnirima se sakupljaju bodovi. Moj cilj je da se borim za medalju na OI, a u Rijeci sam pobjedama nad osvajačima medalja sa velikih takmičenja pokazao klasu i znanje u koje treba uložiti”, kazao je Radulović.

 

Iako mu je nastup u Rijeci bio prvi od 28. aprila prošle godine i poraza u repasažu Evropskog prvenstva od Slovenca Matjaža Ceraja, to se Raduloviću na tatamiju dvorane na Zametu nije moglo primijetiti. Osjetio je to u polufinalu baš Ceraj.

 

“U Čeljabinsku prošle godine me je bacio u finišu borbe jer sam ostao bez snage. Zbog upale srednjeg uha sam propustio pripreme u Češkoj i to se odrazilo, a uspjeh na Evropskom prvenstvu mi je bila posljednja šansa da se plasiram na OI u Londonu. Zato sam sa posebnim zadovoljstvom “razbio” Ceraja u Rijeci. No, nije samo 7. mjesto na Evropskom prvenstvu uticalo da ne pođem na OI, već prije svega oskudan program učešća na turnirima na kojima se sakupljaju bodovi, pa je u London pošao džudista koji je vrijedno sakupljao bodove velikim brojem nastupa. To više neću da dozvolim, shvatio sam da previše volim džudo i ne želim da tek tako prospem dvije decenije treninga i borbe, pa sam ušao u salu sa programom rada koji sam sam napravio i bez trenera. Pomagali su mi samo prijatelji, Mladen Mišurović, Goran Mitrović i Slavko Marković. Neizmjerno sam im zahvalan, jer nigdje u Evropi nije lako naći sparing partnera za superteškaša. To je zadatak od kojeg svi bježe. Potreban mi je trener i pravi program rada za ono što želim da napravim na najvećim takmičenjima i to ću tražiti od Džudo saveza”, naglasio je Radulović.

 

Treće mjesto na Evropskom prvenstvu do 23 godine, dva osvojena Evropska kupa, ali i “skalpove” koje je skidao čak i olimpijskim prvacima posljednjih nekoliko godina svrstavali su Radulovića u jednog od najtalentovanijih džudista svijeta. U Rijeci je konačno to i potvrdio.

 

“Najteže je bilo protiv Ceraja, ali sam vodio od starta i kada sam ga napao poslije odstupanja od 20 sekundi u kojima je pomislio da sam fizički iscrpljen, bio je potpuno zatečen. A revanširao sam se u finalu i Francuzu Žan Sebastijanu Bonvozanu. On me je u kadetima pobijedio u Zagrebu i znao je da je moja specijalnost napad naprijed. Krenuo sam taj zahvat a onda sam naglo trgnuo u kontra stranu. Uhvatio sam momenat i nije mu bilo spasa, mada me je ta međutehnika koštala lakšeg istegnuća mišića u ramenu”, objasnio je Radulović pobjedu nad osvajačem srebra i dvije bronze na evropskim prvenstvima.

 

Rio po svaku cijenu

 

Nakon što je prošao petogodišnju školu DžK Tehničar Božidara i Momčila Markuša, Marko Radulović je jednak period proveo u DžK Kipa kod Sretena Kipe, a kao senior se formirao u Akademiku kod Milića Ilića.

 

Nevjerovatan talenat potvrdio je na EP u Istanbulu 2011. godine, kada je na ipon bacio olimpijskog šampiona i branioca titule šampiona Starog kontinenta, Bjelorusa Ihara Makaraua.

 

“Bio sam tada u sjajnoj formi, ali sam u narednom kolu, u osmini finala izgubio na nesvakidašnji način od Rusa Andreja Volkova. Obojica smo izašli izvan linije i ja sam spustio gard u iščekivanju pauze za povratak na tatami, što je on iskoristio a sudije priznale”, prisjetio se Radulović.

 

Najprestižnijom kategorijom suvereno vlada Francuz Tedi Riner, može li se to promijeniti?

 

“Naslušao sam se priča stručnjaka da ne mogu pobijediti samo olimpijskog i svjetskog prvaka Rinera. Nijesam se borio protiv njega, ali smo prije tri godine sparingovali na kampu u Njemačkoj, i ja baš i ne mislim da je nepobjediv. Naprotiv! Samo mi treba uslova za učešće na kampovima i najjačim turnirima. To do sada nijesam imao, a sada se nadam da će naš Savez uspjeti da mi pruži priliku i pravu podršku. Imao sam nakon EP 2011. godine ponudu da nastupam za Austriju. Davali su savršene uslove, ali sam odbio jer želim da se borim za Crnu Goru. Ukoliko ovdje ne budu željeli da me podrže, onda više neću čekati i prihvatiću ponudu koja mi omogućava da ostvarim san svakog sportiste – medalju na olimpijskim igrama. U najboljim sam godinama za ovu kategoriju, osjećam to i želim da iskoristim. Uostalom, ni nagrade na gren slemovima nijesu male”, zaključio je Radulović.

 

Vijesti