Marina Raković doputovala je danas u Podgoricu sa bronzanom medaljom sa Svjetskog prvenstva u karateu koje je održano u Austriji.
Marina nije prvi put osvojila medalju na velikom takmičenju, ali je ovo njena prva svjetska medalja. Iako je poslednju medalju sa šampionata svijeta Crna Gora imala prije 25 godina, Marina smatra da je mogla više od bronze.
“Osjećaj je prelijep, iako nisam svjesna da sam napravila veliki rezultat. Trud i rad su se najzad isplatili.”
Na putu do medalje imala je šest prepreka. Do polufinala je preskočila prve četiri.
“Žrijeb mi nije bio naklonjen. Imala sam takmičarke koje su svjetske prvakinje. Francuskinja je bila svjetski prvak, takmičarka iz Španije je evropski prvak. Žrijeb mi je bio dosta jak, do meča za ulazak u finale”, kaže Marina za TV Vijesti.
U polufinalu je izgubila od Alise Bušinger, domaće takmičarke. Marina kaže da je ishod mogao da bude drugačiji, ali motiv pred borbu za bronzu protiv Italijanke Semaro nije splasnuo.
“Bitno mi je bilo da osvojim medalju. Čekala sam dva dana na meč za bronzu što mi je teško palo zbog koncetracije. Uspjela sam da se izborim sa tim i da slavim sa medaljom.”
Iza njenog uspjeha stoji ogroman ogroman rad u klubu “Omladinac” u kome joj je trener njen suprug Žarko Raković, te podrška pojedinaca popout Veska Mićovića i Nenada Ivanovića. Karate joj ipak nije u prvom planu.
“U prvom planu je prije svega moja ćerka Una, pa onda karate. Ipak karate će biti još do Olimpijskih igara, pa ćemo vidjeti šta će biti. Sad imam još više motiva za treniranje jer vidim da se ogroman rad i trud može isplatiti.”
Njen cilj je da nastupi u Tokiju 2020. godine iako će tada imati 32 godine.
“Godine nisu bitne. Osjećam se kao da imam 16 i želja za pobjedama i dalje postoji”, završila je Marina.
