Žarko Varajić je bivši jugoslovenski košarkaš, koji je nastupao na poziciji krila. Rođen je 26. decembra 1951. godine u Nikšiću. Prije početka bavljenja košarkom, trenirao je fudbal u pionirima Sutjeske iz Nikšića. Košarkom se aktivno bavio od 1966. do 1984. godine i ostavio je znatan trag u tom prvom zlatnom periodu kraljice igara. Najviše se isticao prefinjenom tehnikom i kao puter mekom rukom. Za A reprezentaciju Jugoslavije nastupao je 126 puta. Bez imalo sumnje i pretjerivanja, Varajić je među 5 najboljih košarkaša koje je Crna Gora ikad imala.
Sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio je srebrnu medalju na Olimpijskim igrama 1976. godine u Montrealu. Varajić ima i zlatnu medalju sa Evropskog prvenstva koje je održano u Liježu 1977. i bronzanu sa Evropskog prvenstva održanog u Torinu 1979. Zlatnom medaljom se okitio i na Mediteranskim igrama koje su održane u Alžiru 1975. kao i na Balkanskim igrama održanim 1974. u Solunu i 1976. u Burgasu.
Bio je ključni član sjajne generacije Bosne (Mirza Delibašić, Ratko Radovanović, Sabit Hadžić, Ante Đogić, Predrag Benaček, Svetislav Pešić) koja je osvojila Kup evropskih šampiona u Grenoblu 1979. godine, postavši tako prvi klub iz SFRJ koji će pokoriti najjače takmičenje na Starom kontinentu. Postigao je impresivnih 45 poena u finalu protiv Emerson Varezea (96:93) i time postavio još uvijek aktivni rekord po broju poena u finalu Kupa evropskih šampiona, tj. današnjoj Evroligi.
Stariji navijači još uvijek pamte skandiranje vjerne publike u „Skenderiji“ svojim asovima: „Kinđe i Varaja, pobjeda do kraja!“, kao i ono kada je gostovao KK Partizan predvođen Draganom Kićanovićem i Draženom Dalipagićem: „Svaka čast Kića, svaka čast Praja, ali od vas su bolji Kinđe i Varaja“.
Žarko je igrao za klubove Bosna iz Sarajeva, Sutjeska iz Nikšića i Al Ain iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Najznačajnije rezultate napravio je sa sarajevskim velikanom. Šampion Jugoslavije bio je u tri navrata (1977/78, 1979/80 i 1982/83).
Sa KK Bosna osvojio je dvaput Kup Jugoslavije, zatim Kup Radivoja Koraća 1978. te Kup evropskih šampiona kao i Interkontinentalni kup 1979. godine. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja, među najznačajnijim su: Super Oskar za najboljeg igrača Evrope u svim evropskim kupovima (1979.) potom orden Nemanje prvog reda SR Jugoslavije, orden Jugoslovenske zastave prvog reda, tri Zlatne značke SOFKA Jugoslavije, najveće društveno priznanje grada Sarajeva – Šestoaprilska nagrada za 1979. kao i najveće društveno priznanje Bosne i Hercegovine – Dvadesetpetomajska nagrada za 1980. godinu.
Profesionalno je obavljao poslove generalnog sekretara Saveza organizacije za fizičku kulturu Sarajeva, bio je zamjenik saveznog ministra za sport. Takođe, bio je sportski direktor muških reprezentativnih selekcija u Košarkaškom savezu Jugoslavije, SCG i Srbije.
U jednom intervjuu za „Blic“ naglasio je da bez mladih asova košarka na ovim prostorima nema budućnost. Kako on kaže treba analizirati postojeće stanje i izvršiti neophodne reforme.
Pošto važi za jednog od rijetkih koji otvoreno i iskreno govori kako o trenutnom stanju u kojem se nalazi naša košarka tako i o kolegama, nerijetko se u izjavama osvrne i na svog zemljaka Dejana Radonjića. Pružajući mu podršku, često naglašava kako Dejanov uspjeh sa Crvenom zvezdom mediji ne prikazuju u pravom svijetlu i da mu je pozicija mnogo slabija nego što mu pripada.
„Lako kritikujemo bez ikakve analize i utemeljenih činjenica i skoro nikad se ne izvinjavamo iako i sami znamo da smo pogriješili“ – rekao je za „Blic“ ukazujući da želimo li naći rješenje moramo znati šta je problem.
Piše: Jovana Varagić
