Kolaković: Volio bih da jednog dana vodim Crnu Goru, tužan zbog stanja u crnogorskoj klupskoj odbojci

0
445

Groznica odbojkaših večeri. Podgorica ili Budva nebitno je. Ono što je suština tih godina pričamo o kraju prošlog i početku ovog vijeka Crna Gora je disala sa majstorima u plavom i narandžastom.

A neizostavni dio spektakla, čovjek koji je asocijacija za uspjeh i najljepše dane odbojke u glavnom gradu bio je Igor Kolaković. Sada je trener Irana nakon uspjeha na klupi Srbije i klubova ACH i Kana.

Da li je odlazak u Iran bio velika promjena za Vas sa sportskog, a pogotovo sa životnog stanovišta?

“Jako sam zadovoljan. Zemlja je drugačija u odnosu na sve u kojima sam boravio. Uživam u ljubaznosti ljudi koja je na znatno višem nivou nego bilo gdje. Imao sam predrasuda prije nego što sam krenuo misleći da je to zemlja primitivnog sportskog ili bilo kojeg kulturnog nivoa, međutim, slika je potpuno drugačija.”, počeo je razgovor za naš list proslavljeni odbojkaški stručnjak.

Da se vratimo na slavne dane crnogorske klupske odbojke i antologijske mečeve Budućnosti i Budvanske rivijere za koje se uvijek tražila karta više. Kako gledate na to da nekadašnji velikani naše odbojke danas praktično ne postoje?

“Crnogorska odbojka je bolno pitanje za sve nas koji smo bili dio nje, koji živimo odbojku, ili živimo od nje. Mislim da to što ne postoje jaka Budućnost i Budvanska rivijera ima objektivnih i subjektivnih razloga, ali znam da je odbojka na velikom gubitku. Crnogorska odbojka u ovom trenutku nema bazu, nema klubove koji rade na pravom nivou koji može da dovede do toga da se Budućnost i Budvanska rivijera nađu na istom mjestu gdje su bili ranije. Neću da govorim o strategiji ministarstva crnogorskog sporta jer mislim da polako odustaje od odbojke kao sporta koji treba da bude među prioritetnim u Crnoj Gori.” Ipak, 52-godišnji Kolaković u jednom segmentu vidi tračak nade za našu odbojku…

Igor Kolaković i Dejan Radonjić

“Moram istaći da je ženska odbojka među populacijom najmasovnija, najpopularnija i možda ima najviše postora za vrhunske rezultate. Muška je u drugačijem položaju, smanjuje se broj potencijalnih odbojkaša i to će dovesti do pada kvaliteta.”

Ipak, i tu, prema mišljenju našeg sagovornika, postoje barijere koje se moraju što prije savladati i ukloniti…

“Nedostaje dobar rad, kvalitetni uslovi, ozbiljni treneri… Sve se mora podignuti na viši nivo, da se svima omoguće bolji uslovi da bi ženska odbojka došla do vrhunca. U muškoj ne vidim perspektivu, iako postoje određeni napori Jedinstva i Budućnosti, ali to se mnogo razlikuje od onog perioda.”

Prije nego što je stigla primamljiva ponuda Irana spekulisalo se kako bi Igor Kolaković mogao da preuzme kormilo reprezentacije Crne Gore. Kolaković je razgovarao sa Cvetkom Pajkovićem, ali…

“Postojao je uslov da nađem neki klub koji će da mi omogućava egzistenciju i da na osnovu toga vodim reprezentaciju. Nije mi se ostvarila želja da nađem takav klub, dogodio se Iran i nijesam mogao da ga propustim.”

Igor Kolaković i predsjednik OSCG Cvetko Pajković

Da li želja za klupom Crne Gore postoji?

“Naravno. Iako sam govorio o slaboj perspektivi u crnogorskoj muškoj odbojci, tu sigurno ima ambicija da se tim nađe na Evropskom prvenstvu, a to je izazov za sve trenere, pa i za mene. Mislim da dobro poznajem mentalitet igrača iz Crne Gore, to je moja država i volio bih da je predvodim na velikom takmičenju.” Pored istorijskog uspjeha sa Iranom, zlatnih perioda u timu Budućnosti, izdvaja se zlatna medalja sa Srbijom osvojena na Evropskom prvenstvu 2011. godine u Beču. Da li ste na taj rezultat najviše ponosni? “Jeste evropsko zlato najveće dostignuće u mojoj karijeri, međutim ne bih potcijenio ni bronzu već na sljedećem prvenstvu (Kopenhagen 2013) kada smo otišli sa mladim timom kojem niko nije davao nadu. Danas su to sjajni igrači. Naravno, tu je i medalja sa Iranom”, poručio je Igor Kovačević i poslao poruku za kraj: “Ono što mi je važno jeste da sam poslije Srbije osvojio značajnu medalju (Iran) koja daje nadu da moja karijera još može da traje kada su u pitanju medalje”.

Igor Kolaković

Peti meč finalne serije za prvaka Jugoslavje 2002. godine prepričavaće generacije Morača je bila krcata kao nikada prije, a i nikada kasnije. Titula plavih koje je sa klupe predvodio Igor Kolaković slavila se do duboko u noć. Bila su to zlatna vremena naše klupske odbojke…