Sinoć se u “Morači” zaledio još jedan španski tim. Gran Kanarija položila je oružje pred vojskom Jasmina Repeše a Budućnost Voli još jednom je pokazala da je dostojna himne Evrolige.
I sve je sinoć ponovo bilo čarobno, od pobjede do sjajne publike i atmosfere koja je za primjer i mnogo dalje od Evrope. I svi su čini se bili srećni osim jedan momak. Taj momak je Nemanja Gordić.
Ok, daleko od toga da je bio tužan zbog pobjede svoje ekipe ali njegova partija sinoć vrhunac je loših izdanja u posljednjem periodu.
Za nešto manje od deset minuta na parketu Gorda je imao učinak od nula poena, bez skoka uz dvije asistencije za indeks minus dva. Uspio je i da izgubi loptu, promaši cio koš a onda je tužnim pogledom ka svojoj klupi izgleda i sam shvatio da tako više ne ide…
Miks aplauza i zvižduka kojih je čini se ipak bilo manje, ispratio ga je ka izlasku sa parketa a trener Jasmin Repeša nakon meča je poručio da ne treba zaboraviti ko je najzaslužniji što se pomenuta himna Evrolige ove sezone čuje u “Morači”. I to je tačno.
Momak koji je sa 16 godina prvi put obukao “plavo bijeli” dres u ovom gradu zaslužuje mnogo više poštovanja i podrške od bilo kog drugog košarkaša koji je došao da sezonski odradi posao i sebi obezbijedi dobru platu.
Nije momak rođen u Mostaru tek tako kroz karijeru nosio dres Partizana, Rome, Cedevite, Azovmaša… A nije ni tek tako prošle godine bio glavna figura kada su redom padali Zvezda, Cedevita i ostali… Titulu ABA Lige donio je srcem a kada god bi se lomio meč uz Džonija Ivanovića imao je malo više “onoga” da uzme stvar u svoje ruke.
Pa nije Nemanja Gordić za pola godine zaboravio da igra košarku. A opet iako je logično da izuzetaka uvijek ima, iako smo mi narod koji sa nevjerovatnom lakoćom zaboravlja sve ono dobro, čini se da i dalje ima više onih koji i dalje podržavaju ovog polu – Podgoričanina i vjeruju da i dalje nije kasno da se “mašina upali”. I zaista čini se da nije.
U ABA Ligi tek slijedi ono najvažnije a ni Evroliga nije rekla svoju posljednju riječ tako da i tu ima vremena da se utisak popravi.
Iz ugla nekog navijača reklo bi se da je prosto njegova uloga igrača koji treba da dijeli minutažu obzirom su da “plavi” u ovu godinu ušli za značajno izmijenjenim sastavom doprinijela da reprezentativac BiH značajno izgubi na samopouzdanju.
Od apsolutnog lidera tog istog tima do igrača koji treba da se prilagodi nekom drugom sistemu. A na sve to dodajmo da je njegova uloga i sada velika ili bi makar to trebala da bude obzirom da je Nikola Ivanović i dalje povrijeđen. I tačno je da se nije prilagodio, tačno je da ponekad izgleda izgubljeno na parketu, tačno je da mu ove sezone treba možda i previše vremena ali zaslužio je Nemanja Gordić podršku svih nas. I to baš sada kada mu je najpotrebnija. Baš sada kada je onaj njegov šut za tri poena protiv Gran Kanarije izgledao kao “pukovnik ili pokojnik”. Nažalost bilo je ovo drugo.
Pojedini navijači kažu da se dovoljno ne zalaže. Ne mislim tako. To je prosto plod svega onoga što se u njegovoj glavi sakupilo za ovaj period. To je demonstracije košarkaša koji je potpuno izgubio vjeru u svaki svoj kvalitet. I ne smatram da mu nije stalo do svoje igre kao i igre tima već je jednostavno u situaciji da ne pronalazi riješenje kako da izađe iz začaranog kruga.
A Nemanja nije ni Aron Kraft niti bilo ko sličan već je itekako neko ko bi trebao da ima kredita i kod navijača i kod uprave.
I biće bolje već sljedeći meč. I biće opet tu kada bude najpotrebnije i kada se titula opet bude branila srcem. Živi bili pa vidjeli.
A ti Gorda majstore samo glava gore, čak i mi takvi kakvi jesmi i dalje ti više vjerujemo nego ovo drugo. Pa da se Evroliga igra i naredne sezone. Na istoj lokaciji.
Autor teksta: Ognjen Vujadinović
