Krajem 2011. godine, Ermin Alić (23) proglašen je za jednog od tri najbolja mlada fudbalera Crna Gore. Nešto više od tri godine kasnije, iza Ermina je internacionalno iskustvo, ali i borba sa teškom povredom koljena koja mu je, nažalost, obilježila 2014.
Ipak, perspektivni štoper, koji je trenutno član B ekipe Viljareala, izdržao je najteže i sve bliži je povratku na teren.
“Kraj februara je predviđen da mogu da igram utakmice i da sve bude kao da se nikada nije desila povreda. Vjerujem u sebe, biću još jači i bolji” za Arenu počinje priču Alić.
Sve je počelo nezgodom na jednom treningu.
“Povrijedio sam se u maju prošle godine, tokom treninga. Nezgodno sam stao na lijevu nogu, a pri tome sam bio u duelu. Osjetio sam jak bol u koljenu i tada mi se prevrnuo čitav svijet”, kaže Alić.
Da situacija bude još gora, nekadašnji štoper Rudara je do povrede bio standardni član Viljareala B, samo administrativne prepreke (broj stranaca u timu) dijelile su ga od prve ekipe kluba sa “EI Madrigala” i prilike da zaigra u španskoj Primeri.
Od maja prošle godine traje teška borba, za što bolji i brži oporavak.
“Poslije same povrede imao sam mjesec oporavka, malo jačanja mišića, ali u tom periodu smo čekali da spadne otok sa koljena. Nakon mjesec dana, kada je otok sa koljena nestao, obavili smo magnetnu rezonancu i snimak je pokazao da je ligament napukao preko 50 odsto i da se mora operisati. U junu sam se operisao i od tada je krenuo pravi oporavak”, objašnjava Alić, nekadašnji omladinski i mladi reprezentativac Crne Gore.
Naporan rad „Pravi oporavak” podrazumijevao je česte posjete fizioterapeutima i doktorima, rad u teretani…
“Prva tri mjeseca nijesam mogao da se oslonim dobro na nogu, pa sam koristio dodatna pomagala, ali i svakodnevno jačao mišiće u teretani sa fizioterapeutima i doktorima. Nakon tri mjeseca sam prošetao bez štaka, a poslije četiri i po mjeseca sam počeo polako da trčim pravolinijski. Svaki dan sam naporno radio, uglavnom po dva puta dnevno, da bih što bolje prošao proces oporavka” kaže Alić.
Januar i februar su mjeseci u kojima će Ermin, gotovo sigurno, završiti period rehabilitacije.
“Po planu i programu, ostalo je još dva mjeseca do povratka na teren. Januar da se spremim kondiciono i fizički, a februar da se uklopim sa ekipom i da treniram sa njima. Poslije toga, nadam se utakmicama”, rekao je Alić.
Povratkom na teren kreće bitka za mjesto u timu, koje je Ermin imao do povrede.
“Vidjećemo kako će sve ići, ne zavisi od mene nego od trenera. Na meni je samo da se dobro spremim i jako uđem u svaki trening da bih se nametnuo stručnom štabu. Poslije toga ne sumnjam da ce doći i utakmice i sve ostalo”, poručio je Alić.
S obzirom na dobre partije u Vi lja real u B, Alić je polako spreman za prvi tim „žute podmornice”. Povreda mu je pokvarila planove.
“Kada se oporavim i kada sve ovo bude ,,juče“, nadam se da ću dobiti i šansu za prvi tim, proći pripreme i zadovoljiti ukuse trenera. Prve godine nijesam bio u prvom timu zbog ograničenog broja stranaca, ove godine me je povreda usporila ka cilju. Kada se vratim, nadam se da će sve biti kako treba”, kazao je Alić.
Pobjeda-Arena
