Bojan Dubljević je za naš portal govorio o nedavno završenoj sezoni sa Valensijom, odmoru, predstojećem šampionatu Starog kontinenta…
Un valenciano de Montenegro, kako su ga prozvali španski novinari, završio je sezonu na način na koji se samo poželjeti može, sa titulom kome se niko nije nadao u trećem najvećem gradu po veličini u Španiji…niko osim njega.
““Kada su me pitali još u septembru kakvi su nam ciljevi ove sezone, rekao sam da idemo na titulu. Mnogi su rekli: ‘Dubi je lud’. I jesam, lud sam – ali, titula je naša”, grmio je Dubljević u kamere španske televizije poslije sada već istorijskog trijumfa u 4. utakmici plejofa nad Realom.
Koliki je značaj donijeti prvu titulu ljudima u jednom takvom sportskom gradu kao što je Valensija i kakav je osjećaj biti ljubimac istih?
“Osjećaj je neopisiv. Bićemo upamćeni kao generacija igrača koja je donijela prvi titulu Valensiji, mnogo smo ponosni na tu činjenicu. Naporan rad i dobra atmosfera u timu je rezultat toga. Imali smo mnogo tesku i napornu sezonu, bilo je i padova i uspona, sjetićemo se svi finala Eurokupa i Kupa Španije, ali svi smo ostali zajedno do kraja, izašli jači iz bitaka, pametniji, bolji, držali smo se kao pravi tim i na kraju se sve to isplatilo” – kaže Dubi, koji je proglašen za MVP finalne serije.
Pobijediti Real u finalu, Real kojem su svi bukmejkeri i svi košarkaški stručnjaci predviđali laganu šetnju do finala, tvrdnju potkrijepljenu spiskom igrača i iznosom plata madridskog kluba… ali košarka se igra srcem i “klikerima” u glavi, dokazali su to heroji Valensije.
“Put do titule je bio mnogo težak. Prvo Barselona, koja nije imala baš sjajnu sezonu, pa Baskonija predvođena Šejnom Larkinom i na kraju najbolji tim u Evropi. Dobiti tri evroligaša je stvarno nešto nevjerovatno, zaista nijesmo mogli ići težim putem. Real je bio kvalitetniji na papiru, ali to nije pokazao na terenu. Košarka je timska igra, i kako bi Ameri rekli, najbolji tim uvijek pobjeđuje” – kazao je Dubljevičijus.
Normalno je da smo se dotakli i reprezentativnog dresa, koji je Bojan uvijek i svugdje branio časno i pošteno, a tako će biti i 1. septembra kada će u Klužu Crna Gora izaći na megdan moćnoj Španiji. Iako je nezahvalno pričati o medalji, pitali smo Bojana da li osjeća da mala Crna Gora može do odličija?
“Nije realno pričati o medalji. Naravno da svi stručni štab i mi igrači svi sanjamo o medalji, kao i čitava Crna Gora, tako da ćemo se boriti da taj san pretvorimo u javu, ali za sad je to samo san. Prvi cilj je proći grupu, poslije toga ćemo znati na čemu smo. Ništa nije nemoguće, ali ne treba se opterećivati tim. Vjerujem u svoj tim i vjerujem da možemo napraviti nešto veliko, ali najmanje što nam treba je priča o medalji i uspjesima a nijesmo ni otputovali za Rumuniju. Idemo da se borimo i učinimo Crnu Goru ponosnom” – poručio je Nikšićanin.
I na kraju, kako će Bojan Dubljević provesti ovo malo odmora što ima?
“Sa porodicom, prijateljima i kvalitetnim pivom! Bila je duga i naporna sezona, imam dosta vremena da se oporavim od sitnih povreda i odmorim do početka reprezentativnih obaveza”.
Da li je Serhio Ljulj obećao da će doći na kafu u Nikšić?
“Vodim ga na drobove na Krupac” – zaključio je u šaljivom tonu gorostasni centar.
