Drugi se pojačavaju strancima, mi ni naše ne možemo da ujedinimo

0
1448

Da su nam potrebni novi (sada i oni stari) bazeni već je priča koja se ponavlja od šampionata do šampionata, iz godine u godinu, ali kao da slabo dolazi do ušiju onih koji bi morali to da čuju i reaguju.

Bilo kako bilo i iz tako male baze Crna Gora i dalje uspijeva da napravi jednu od jačih selekcija na planeti, ali posljednjih godina u najvažnijim mečevima uvijek je nešto nedostajalo pa da se ajkule popnu na vrh. Nekada nije pomoglo ni to što smo bili u najjačem sastavu (kao na OI 2012), a najčešće upravo što praktično od Zagreba 2010. Crna Gora ni na jedno takmičenje nije uspjela da ode kompletna.

I dok danas imamo kao zemlja jake selekcije Hrvatske i Italije, koje su se pojačale čak i strancima (kod barakuda Ćavi Garsija, kod Italijana Mišel Bodega, Giljermo Molina i Gonsalo Ećenike), mi imamo problem da i iz toliko pominjane male baze ujedinimo sve najbolje.

■ ZLOKOVIĆ, VUKČEVIĆ…

Prvi selektor koji se suočio sa otkazom jednog od glavnih igrača bio je Petar Porobić, koji na Svjetskom prvenstvu 2011. nije mogao da računa na Vladimira Gojkovića. Međutim, tada je nekako i očekivano bilo da današnji selektor “ajkula” odmori i preskoči jedno veliko takmičenje iako se pominjao i oproštaj od reprezentacije. Na turniru u Šangaju Porobić zbog povreda nije mogao da računa ni na Mlađana Janovića i Vjekoslava Paskovića.

Pravi probemi, međutim, krenuli su nakon što smo se vratili u evropski i svjetski vrh. Ranko Perović je naslijedio Porobića, vratio sve najbolje što ima, pa je Crna Gora brzo pokazala klasu na EP u Ajndhovenu 2012. kada je bila srebrna. Pola godine kasnije ajkule su u najjačem sastavu još jednom nesrećno ostale bez olimpijske medalje.

Upravo u Londonu došlo je do nesporazuma selektora Perovića i centra Borisa Zlokovića, koji nakon toga nikada više nije zaigrao za Crnu Goru. Popularni Čapro je uvijek u svaki posao ulazio previše pošteno, ali je lako i odustajao od igrača, pa je pred OI “otpao” i još jedan “sidraš” Nikola Vukčević.

Epilog svega bio je i najlošiji Perovićev turnir četvrtfinale na SP u Kazanju 2015. na kojem je morao da nastupi i bez najboljeg igrača i kapitena Nikole Janovića.

U njegovom mandatu desio se i slučaj sa Aleksandrom Radovićem, koji je 2013. zbog povrede odustao od SP u Barseloni, ali je kasnije tokom tog ljeta nastupio na Ljetnjoj ligi Malte.

■ SLUČAJ BRGULJAN

Sličan početak kao Perović imao je i Vladimir Gojković. Kada je preuzeo Crnu Goru Gojković je na Evropsko prvenstvo u Beogradu odveo najbolje što naša zemja ima. Epilog novo srebro, a moglo je biti i zlato da Margeta i Stavridis nisu preuzeli stvari u svoje ruke.

A onda se i Vlado našao u problemima… Nikola Janović je nakon Beograda završio karijeru, a Nikola Vukčević ni sa novim selektorom nije našao zajednički jezik. Nakon novog poraza u meču za bronzanu medalju na Olimpijskim igrama Gojković je želio da podmladi selekciju, ali je ubrzo shvatio da sa mladim ajkulama Crna Gora teško može ostati u vrhu. Bar još jedno vrijeme.

Na Svjetskom prvenstvu prošlog ljeta u Budimpešti nisu nastupili Aleksandar Ivović i Mlađan Janović, a koliko su nedostajali (najviše u četvrtfinalu protiv Grčke) najbolje se vidjelo ovog ljeta.

Nažalost, u Budimpešti je došlo do novog nesporazuma na relaciji selektor-igrač, pa je tokom turnira iz ekipe odstranjen član idealne postave na Olimpijskim igrama 2016. Darko Brguljan.
Niti on treba da uslovljava selektora, a ni selektor da odustaje od najboljeg strijelca LŠ.

Selektor je istakao da do daljnjeg neće zvati vaterpolistu iz Kotora, a Brguljan da neće igrati za Crnu Goru dok je Gojković selektor.

Jasno je da nijedan igrač nema pravo da uslovljava selektora, ali i da selektor ne bi smio da tako lako odustane od igrača kao što je Brguljan. Morao se naći zajednički jezik (makar i posredstvom neke treće strane), jer je selekcija veća i od Gojkovića i Brguljana.

Bilo je lijepo vidjeti veliku želju i srce naših momaka u više od 20 minuta duela sa Hrvatskom u prekjučerašnjem četvrtfinalu EP, a da je na vrijeme riješen nesporazum Gojković-Brguljan, nema sumnje da bi neki od golova najboljeg strijelca Lige šampiona odveli Crnu Goru i na onih famoznih “plus tri” protiv Hrvatske. A ako ne to onda bi sigurno značilo mnogo u duelima sa autsajderima Francuskom i Maltom u grupi. Samim tim ajkule bi kao prvoplasirane išle direktno u četvrtfinale i čekale Grčku, koja je klasa ispod Hrvatske.

I dok se drugi pojačavaju čak i strancima, čini se da je krajnje vrijeme da se svi ujedine u našem vaterpolu. Uostalom, glavni cilj četvorodišnjeg perioda Olimpijske igre su sve bliže.