Draško Brguljan: Dosta praznih obećanja

0
960

drasko brguljanDraško Brguljan ni četiri dana poslije poraza od Mađarske u finalu Svjetskog prvenstva ne može potpuno da prežali što je našim vaterpolistima ,,za dlaku“ izmaklo zlato. Neumorni Kotoranin bio je među utučenijim igračima, vraćao je film od subote uveče, ali u takvim situacijama popravnog nema.

 

– Utakmicu sa Mađarskom mogli smo da odigramo mnogo bolje, posebno nas nekoliko koji smo igrali dosta dobro cijelo prvenstvo. Najviše uz pomoć Šćepa rezultat je bio takav kakav jeste. Mađari su u dobrom dijelu bili dosta bolji od nas, Miloš nas je izvadio u nekim situacijama, vraćao nas u igru, ali to je bilo malo. Počevši od mene, mislim da nijesmo baš sjajno odigrali tu finalnu utakmicu, jer sve je do tada funkcionisalo dobro, možda nas je stigao i umor, možda smo se pretjerano istrošili, milion nekih stvari je tu moguće… Ali, nijesmo odigrali na našem nivou, nijesmo zaslužili da dobijemo, svaka čast Mađarima, bili su bolji – realan je Brguljan.

 

Svaka čast Nađu

 

Golman Viktor Nađ, Draškov saigrač u Vašašu, bio je najbolja karika mađarskog tima. Za mnoge – iznenađujuće.

 

– Rekao sam i saigračima da je dobar golman, ali posljednje dvije godine, koliko smo igrali zajedno, nije nešto specijalno branio. Naravno, da je uvijek na dobrom nivou, ali nije nešto ekstra da brani na nivou Pavića, Tempestija i takvih vrhunskih golmana. Ali, eto, došlo je i ,,njegovo“ takmičenje, poslije četvrtfinala sa Grčkom dobio je na samopouzdanju i protiv Hrvatske i nas branio na vrhunskom nivou. Imao je jako dobrih odbrana što, zajedno sa njegovim gestikulacijama, utiče na ekipu, daje im dodatnu snagu kao i nama kad Šćepo ili Zdravko odbrane. Mislim da je zasluženo dobio titulu za najboljeg golmana i stvarno svaka mu čast – ističe Brguljan.

 

Hrabri Klikovac

 

Uspjeh ,,ajkula“ dobija na težini kada se zna da u timu, u odnosu na prošlu godinu, nije bilo Gojkovića, Zlokovića, Radovića…

 

– Jako teško je zamijeniti te igrače. Promijenili smo igru, dosta tu nezgodnu, desnu stranu gdje sam praktično bio samo ja kao pravi igrač te desne strane. Imali smo dva nova igrača na toj strani, Mlađan i Vjeko su se prebacivali koliko su mogli, tu je Igo ljevak koji je prvi put sa nama. Nije bilo lako, igrača kao što je Gojković teško možete da zamijenite, svi smo zajedno pokušavali, jer potpuno je drugačije igrati sa Vladom u ekipi. Nažalost, prestao je da se bavi vaterpolom, počeo je da se bavi trenerskim poslom, želim mu mnogo uspjeha i ako bude približno dobar kao što je bio igrač, biće vrhunski trener – priča Brguljan.

 

– Bez njega i Saše smo već bili deficitirani u šutu na toj poziciji, jer Radović je pravi bombarder sa te strane, dao je puno golova i u Ajndhovenu i u Londonu, iskreno se nadam da će se vratiti brzo, stvarno je vrhunski igrač i sigurno da će nam značiti u narednom periodu. Što se Borisa tiče, on je jedan od najboljih centara svijeta, ne znam kakva je tu situacija, tražio je odmor, nadam se da će se jednog dana i on vratiti jer je fantastičan centar. Koliko god da je falio, i Klikovac i Mišić bili su jako dobri, opravdali su ulogu i povjerenje koje im je Ranko dao. Posebno mislim na Klikovca, koji je i prethodna takmičenja odigrao maksimalno i iznio teret, mislim da smo dobili još jednog jako dobrog centra da ne moramo da brinemo za narednih deset godina. Odigrao je muški, imao je i povredu, ali pokazao je veliku hrabrost i svaka mu čast. Mislim da je on naše najveće otkrovenje ovog prvenstva, dobili smo kvalitet više što je jako bitno.

 

Uvijek na medalju

 

Poraz od Grčke, na premijeri SP, po riječima Brguljana bio je otrežnjenje, ali i dokaz da nema lakih protivnika.

 

– Vidjeli ste da je bilo osam, devet reprezentacija od kojih svaka svaku može da dobije. Mađari su prvaci svijeta, a igrali su neriješeno sa Australijom, izgubili od Srbije glatko, a Grčka je pobijedila nas, izgubila od Mađarske… Ima osam-devet reprezentacija koje će i u narednom periodu da konkurišu za najviši plasman, nije to baš tako kako mi gledamo… Siguran sam da smo bolji od Grčke za gol-dva, ali dođe tako utakmica kada vas ne ide, prva na prvenstvu, rano ujutro, sve je to uticalo. Iz ove perspektive, jako je dobro što smo izgubili od Grčke jer smo odredili sebi mnogo teži put, ali došli smo do finala. Nemamo za čim da žalimo, to nam je bilo otrežnjenje da protiv svakog mora maksimalno da se uđe jer svako može da nas pobijedi i mi svakog možemo da pobijedimo.

 

Svaki uspjeh prija ali, slaže se prvotimac Vašaša, ima i drugu stranu.

 

– Naravno da ova medalja i obavezuje. Ekipa smo koja je na posljednja tri takmičenja igrala tri polufinala, daleko od toga da bježimo od neke uloge. U vrhu smo svjetskog vaterpola i to moramo da dokazujemo svako sljedeće takmičenje. I pred ovo prvenstvo smo rekli da je naš jedini cilj da uzmemo medalju i to mora uvijek da bude. Imamo kvalitet, samim tim i veliku obavezu. Hoće li uvijek doći medalja, ne znam iako bih volio, velika je konkurencija tako da jedino što možemo da obećamo je da ćemo uvijek davati sve od sebe i treba da se iskristališe prava ekipa za Olimpijske igre u Riju da bi tamo jurišali na medalju – smatra stariji Brguljan u našoj reprezentaciji.

 

Prihvatamo kritiku

 

Pozitivno je to što su ,,ajkule“ od početka 2012. zaređale sa učešćem u polufinalima velikih takmičenja.

 

– Kontinuitet medalja je jako bitan da bi govorili da određena ekipa posjeduje kvalitet, određenu psihičku stabilnost i snagu. Neka ekipa može da dođe do medalje, pa da je nema na sljedećih deset takmičenja, a mi smo pokazali da smo u vrhu kroz posljednja takmičenja. Najvažnije je da nastavimo u ovom ritmu, da ciljamo polufinale i ova ekipa mora da ide na to, da naučimo da se nosimo sa pritiskom. Slažemo se i prihvatamo svaku kritiku – jasan je Brga.

 

Spali na niske grane

 

Paradoksalno je, na neki način nenormalno da, dok reprezentacija vraća sjaj, klupski vaterpolo tone sve dublje. Vrijeme za spas ističe.

 

– Klubovi su nam, nažalost, na jako niskim igrama. Osim Budve, Jadran i Primorac grcaju u dugovima, ne zna se ni kada će se ti klubovi stabilizovati. Ako ovaj naš rezultat nešto ne promijeni, ne znam što će da promijeni u našem sportu, zaista. Volio bih da se nađe neko ko će da pomogne, jer imamo mladih igrača, imamo bazu, dobre igrače i trenere koji hoće da rade, ali bez neke podrške i osnovnih uslova nemoguće je stvarati tim. Otići će nam djeca u inostranstvo, početi da igraju za druge reprezentacije kao što su već počeli, tako da mislim da je krajnje vrijeme da se prije svega radi na infrastrukturi. Eto, imamo predivan bazen u Herceg Novom, ali koji je otvoreni i na kojem ne može zimi da se trenira, trebalo bi da se bazeni u Kotoru i Igalu dovedu u što bolje stanje i da im se omoguće normalni uslovi, premije, plate i stipendije da bi ostali jer svakome je najmilije da igra kući – kaže Brguljan. – Nadam se da će se to promijeniti, da će se neki od iskusnijih igrača što prije vrate u Crnu Goru, jer ova generacija će proći, a iza nas mora nešto da ostane. Mora se na tome raditi. Mi iz reprezentacije, i igrači i treneri, spremni smo da maksimalno pomognemo u tom dijelu koliko budemo mogli. Mora da se nađe neko ko će to da preuzme na sebe i podigne na mnogo viši nivo, nego što je sad. Poslije svake medalje uvijek je sve super prva tri dana, dolaze obećanja i onda ništa – zaključio je Draško Brguljan.

Debi na 17. rođendan

 

Kako je izgledao vaterpolo put Draška Brguljana od najmlađih dana?

 

– Počeo sam 1994. godine kod trenera Slobodana Mačića, bio mi je trener sedam-osam godina, onda sam bio kod Zorana Maslovara i on me ubacio u prvi tim. Tačno na 17. rođendan sam kod njega odigrao prvi meč, bila je utakmica Primorac-Kanotijeri na jednom turniru. Bilo je to 27. decembra 2001. Dobro sam zapamtio zato što je bilo tačno na rođendan, bilo mi je to prvo putovanje sa prvom ekipom. Te godine sam počeo da treniram sa njima, igrao sam neke utakmice u prvenstvu, a poslije toga stalno sam bio u prvom timu.

Malaga i Rijeka za sva vremena

 

Koji su ti najljepši, a koji najteži trenuci u karijeri?

 

– Dvije najdraže pobjede su mi ona u finalu Evropskog prvenstva u Malagi protiv Srbije i ona iz Rijeke, kada smo sa Primorcem pobijedili veliki Pro Reko na fajnal-foru Evrolige. Mada, imam još pobjeda koje su mi veoma drage i dosta lijepih uspomena. Što se tiče poraza, ovaj od Mađarske mi je sada najsvježiji, baš mi je teško pao, ali što je-tu je. Naravno, i ona utakmica za treće mjesto na OI protiv Srbije, kada smo imali pobjedu, a nijesmo izgurali tu utakmicu kako treba. I onaj poraz od Njemačke u osmini finala SP u Rimu bio je težak, da se ne ponovi više nikad – odgovara Draško.

Sportska familija Brguljan

 

Ima li neko u familiji Brguljan da se bavi(o) drugim sportom osim vaterpolom?

 

– Stric Mario je ujedno bio vaterpolista i rukometaš, a moj otac Zoran je igrao fudbal. Bio je dobar fudbaler, igrao je drugu ligu Jugoslavije. Uglavnom sportska familija. Počeli smo na vaterpolo prvo ja, poslije moj brat, onda i Darko, i tako smo svi ostali u vaterpolu. Počeli su i medalje… – kaže Draško.

Fudbal, ronjenje…

 

Kako ćeš provesti odmor i na koji način voliš da trošiš slobodno vrijeme?

 

– Živim u Budimpešti, cijele godine sam tamo, kada sam bio sa reprezentacijom jako malo smo bili kući, najviše smo trenirali u Novom, pa su bili turniri u inostranstvu, onda 20 dana u Barseloni. Vjerovatno ću kući da provedem veći dio odmora, ne planiram ništa specijalno jer imam i obaveza na fakultetu. Imam još sedam ispita do kraja, planiram da u avgustu završim dva i da mi ostane pet komada za sljedeću godinu, nadam se da ću u maju sljedeće godine završiti. Volim ponekad sa prijateljima da igram fudbal, mada nijesam veliki talenat. Imam još jednog prijatelja sa kojim idem na ronjenje.

 

pobjeda.me