Darko Pešić: Cilj mi je da atletiku promovišem u Crnoj Gori, a Crnu Goru u svijetu

0
904

U takmičenju najkompletnijih atletičara, dvoranskom sedmoboju, jedini je u dvije discipline na najvećoj smotri Starog kontinenta u beogradskoj Areni senzacionalno slavio – Cetinjanin!

Darko Pešić je bio najbolji u bacanju kugle i u trci na 1.000 metara i na kraju završio na šestom mjestu u Evropi.

Senzacionalno, pošto jedini od konkurenata potiče iz zemlje koja nema atletsku dvoranu!

I više sam nego zadovoljan ličnim rezultatom, mada sam u skoku s motkom podbacio planiranih 10 centimetara koji bi mi donijeli četvrto mjesto. Imao sam tu visinu, ali tako je u sportu. Nije bio moj dan, tehnički nisam bio dobar“, počeo je priču za „Vijesti” 24-godišnji Cetinjanin.

Darko Pešić je postavio  četiri nova crnogorska rekorda na Evropskom prvenstvu u Beogradu, a čak pet ličnih u sedam disciplina. Najbolji u istoriji Crne Gore sada je na  60 metara sa preponama,  skoku udalj, na 1.000 metara, i u zbiru poena  sedmoboja.

“Posebno sam ponosan rezultatom na 60 metara sa preponama, jer sam postigao rezultat 7,99 sekundi, a 60 metara trčim za 7,22 sekunde, što je samo 0,77 sekundi razlike. Svi treneri su u Areni prilazili mom timu i meni i pitali kako smo to postigli, jer je kod svih ostalih razlika u najmanje sekundi. To je znak da sam tehnički savršen, ali moram poraditi na brzini. Čak bih mogao do normi za velika takmičenja da konkurišem samo u toj discipllini”.

Ipak, proboj ka vrhu liste sedmobojca u Areni uslijedio je nakon pobjede u kugli.

“Bio sam odličan, a publici se svidio moj nastup i vjerovatno su osjetili želju. U naredne četiri discipline cjelokupna publika je navijala za mene. Imao sam, zaista, fantastičnu i nepodijeljenu podršku. I bilo je lakše. Sada se, nakon ovog rezultata, nadam i podršci sportskih institucija, jer moja porodica je isuviše ulagala. Često i posljednji cent”.

Otkud baš atletika da vam bude izbor, s obzirom na nedostatak uslova i tradicije?

“I otac Veliša se kao mlad bavio atletikom i zaljubljenik je u „kraljicu sportova”. Usadio nam je tu ljubav i ja sam počeo sa devet godina da treniram atletiku kod profesora Iva Popovića. Tačno je da zaostajemo, ali nema potrebe za tim. Imamo lošu atletiku, medijski smo slabo praćeni, infrastruktura skoro da ne postoji, pa i  to što imamo polako se, nažalost, raspada. A ograničenja ne smije da bude, svi smo mi ljudi, i svaka nacija može da stvori uslove za rad, pitanje je samo koliko se hoće. Samo je stvar u tome koliko se vjeruje u sport. Kao profesor fizičke kulture znam da je fizička kultura bazični sport, a to je u stvari atletika. Ako nema fizičke kulture nema ni zdrave nacije. Cilj koji sam zacrtao je da atletiku promovišem u Crnoj Gori, a Crnu Goru u svijetu. I siguran sam da ću uspjeti”.

Dva puta prvak Balkana u desetoboju, srebrni na Igrama frankofonije 2013. godine, ipak je Darko napravio najveći rezultat u beogradskoj Areni. Njegov brat Dragan je bio srebrni i bronzani na Balkanu, te drugoplasirani u bacanju koplja i desetoboju na prvenstvu američkih koledža.

“Mislim da su ovi rezultati tek početak, jer i u porodici iz koje crpimo najveću snagu i potporu smatraju da će naš ogroman trud i zalaganje dati rezultat. Smatram da Dragan još mora da radi i poboljša rezultate, ali ja vjerujem da će uspjeti, samo ako ostane strpljiv. I naravno, ako se i država okrene razvoju atletike. Loša nam je atletika, a pojedinačni rezultati su samo izuzeci – uglavnom plod ličnog i porodičnog angažmana, nikako izgrađenog i organizovanog sistema”.

A najbolji crnogorski senior se za nastup nije mogao pripremati u Crnoj Gori.

Mi nemamo nijednu adekvatnu dvoranu, čak ni atletski stadion u Crnoj Gori. Ni u Novom Sadu nema prave dvorane. Samo na Banjici od prije dvije godine. Trenirao sam u improvizovanoj sali sa jednim od najpoznatijih stručnjaka, Goranom Obradovićem, koji je bio u stalnim konsultacijama sa trenerom iz Švedske, Vladimirom Petrovićem, sa kojim sam cijelu prošlu godinu radio. Od septembra sam dobijao određenu novčanu pomoć Atletskog saveza – nedovoljnu, ali opet značajnu, jer najveći teret mojih priprema trpi porodica. A nije lako, jer se trenira pet sati dnevno, počev od šest ujutro i u krevet se mora u 21.30 časova. Tokom tri godine nijesam imao značajnijih rezultata, pa sam morao naučiti i masažu, jer masera nijesam imao.  A neophodna je u ovom sportu masaža tri puta nedjeljno. Ipak, izborio sam se, a očekujem da će to uraditi i moj 13 mjeseci  mlađi brat Dragan, koji postiže značajne rezultate u Americi na takmičenjima tamošnjih koledža u desetoboju i bacanju koplja“, zaključio je Pešić.