Ćaćić: Borićemo se kao lavovi na EP!

0
110

Kada je crnogorska reprezentacija ostvarila istorijski, prvi plasman na neko veliko takmičenje – Evropsko prvenstvo – u trenutku velikog slavlja kapiten „crvenih” odbojkašaVojin Ćaćić kazao je da sa svih “skinut veliki teret”.

Sada, nakon određene vremenske distance, veliki uspjeh za državu sa nešto preko 600 hiljada stanovnika još je slađi…

„Kao sto smo i tada mnogo puta rekli, plasman na Evropsko prvenstvo za nas je ogroman uspjeh. I sad kada se prisjetim utakmica, pogotovo poslednje, obuzme me neka vrsta jeze. Treninzi u Budvi dan pred poslednju utakmicu, pripreme i odlazak na meč, tenzija i stres koje je svako od nas osjećao ne mogu se opisati riječima. Pogledi igrača, želja koja se vidjela u očima svakoga od nas, iščekivanje meča, nešto je što se pamti, a to važi pogotovo za mene, koji obraćam pažnju na te stvari. Onda početak meča, navijanje, publika, naša igra u grču prvih 10 poena. A onda, kada smo uhvatili ritam, nismo im dozvoljavali da nam zaprijete do kraja. Sve su to stvari koje se ne zaboravljaju i koje mi prvo padnu na pamet kada se pomene Evropsko prvenstvo. Sa druge strane, nakon nekoliko mjeseci, te odrađenih desetina utakmica za klub, plasman na Evropsko prvenstvo izgleda kao sasvim normalna, skroz zaslužena situacija koja je, vjerovatno, uz malo više sreće trebalo da se desi nekoliko godina ranije”, kaže Ćaćić.

Kapiten crnogorske reprezentacije, naravno, s nestrpljenjem očekuje nastupe u Roterdamu i Amsterdamu, gdje će se igrati utakmice u Grupi D.

„Što se tiče samog Evropskog prvenstva, ne volim ništa da prognoziram, obećavam, dižem nas u nebesa i slično. Jedino znam da ćemo se boriti kao lavovi svaki meč, i da ćemo ostaviti poslednji atom snage na terenu. Imamo dovoljno vremena da se pripremimo, da tempiramo formu za početak zvaničnih mečeva. Svako ima pravo da ima svoje mišljenje, da prognozira, ali je sve to individualno. Za mene bi pozitivno bilo da ostavimo utisak ekipe koja nikad ne odustaje i koja je tvrd orah, u tom slučaju pobjede dođu same, a i ako ih ne bude, ne ostaje žal, jer ćemo dati sve od sebe.”

Grupa u kojoj je Crna Gora izuzetno je atraktivna – Poljska je aktuelni i dvostruki uzastopni svjetski prvak, Holandija velesila sa fenomenalnom tradicijom i uz to domaćin, a tu su još Estonija, Češka i Ukrajina.

„Gledajući žrijeb preko interneta, s obzirom na to da smo izvučeni na samom kraju, priželjkivao sam ovu grupu misleći da će nam biti lakša od ostalih. Međutim, tek kasnije detaljnijim pregledom grupa vidio sam da smo mogli proći malo bolje. O Poljskoj ne treba trošiti riječi, to je odbojkaška velesila, koja ide na zlato bez obzira koje je takmičenje u pitanju. Igraci su im nosioci igre najboljih timova na svijetu, liga im je sigurno među tri najjače, tako da uloga apsolutnog favorita pripada njima. Holandija igra odličnu odbojku poslednjih nekoliko godina, to su igrači koji su dugo u reprezentaciji, stasali su, dosta njih igra u Italiji, Turskoj, Poljskoj, što dosta govori o individualnom kvalitetu. Estonija je, takođe, ekipa koja ima odličnih individualaca, predvođena odličnim trenerom. Imao sam ove godine dosta okršaja sa njihovim najboljim igračima Oliverom Venoom i Robertom Tahtom, i moram reći da su u većini slučajeva pružali odlične partije! Ukrajina i Češka su reprezentacije u našem rangu, da se tako izrazim, i tu vidim šansu da dođemo do nekih bodova.”

Iza Ćaćića je turbulentna sezona u Turskoj, iz koje je, kako kaže, donijela mnogo iskustva i puno mu pomogla da spozna neke stvari.

„Upravo završenu sezonu proveo sam u turskoj ligi, kao i prethodne godine, doduše ove godine u manjem klubu i manjem gradu, Inegolu. To je grad koji kvalitetom života i sadržajima ne može parirati ostalim gradovima ili onim u neposrednoj blizini, Istanbulu i Bursi, koje smo obilazili kad god nam se ukazivala prilika – svakog slobodnog dana. Sezona je za mene počela veoma loše, u pripremnoj utakmici, desetak dana pred početak lige, pokidao sam meniskus desnog koljena. Operisan sam nakon nekoliko dana u Bursi i prognoza je bila da ću se vratiti na teren nakon mjesec do mjesec i po dana. Ali, uz veliku pomoć našeg kondicionog trenera i nakon mnogo sati u teretani, zaigrao sam već u drugom kolu lige, tačno na dvadeseti dan od operacije! Međutim, tim nije počeo da igra onako kako smo očekivali, pa su loši rezultati počeli da se ređaju, iako su prognoze bile da po kvaliltetu zaslužujemo da budemo u prvih šest ekipa. Uz loše rezultate, normalno je da se skuplja nezadovoljstvo među igračima, navijačima, među menadžerima kluba, da bi sve to kulminiralo početkom drugog dijela sezone kada su odlučili da promijene prvog trenera i korektora. Od tog trenutka situacija se skroz mijenja i do kraja sezone izgubili smo samo dva meča, i to od finalista, Fenerbahčea i Arkasa. Pokazali smo svima da nismo zaslužili mjesto u plejautu, već u plejofu, samo da je do promjena došlo malo ranije. U play-outu smo ubjedljivo obezbijedili opstanak već na prvom turniru, tako da je drugi bio bez rezultatskog značaja. Generalno, ovo je bila sezona koja mi je mnogo pomogla u nekim stvarima, veliko iskustvo je proći sve te situacije, i kada ne ide, i kada je teško, i kada je veliki pritisak, tako da će mi sve ovo biti nauk za ubuduće. Što se sledece sezone tiče, moguće da neću ostati u istom klubu. Zapravo, još je rano da pričamo o tome, ali znajući sebe, uvijek težim ka izazovima, ka boljem. Moguće da će se desiti i da promijenim ligu.”

U Crnoj Gori se uskoro održavaju Igre malih zemalja na kojima učestvuju i odbojkaši, ali Ćaćić i još nekoliko igrača neće biti u timu. Biće to prilika da se naš kapiten potpuno oporavi i osvježi za nastup na Evropskom prvenstvu.

„Igre malih zemalja preskačem iz razloga što moram da zaliječim par povreda, prvenstveno ramena i koljena, koje mi u poslednje vrijeme zadaju dosta problema. S obzirom na to da ću imati dosta slobodnog vremena, planiram da ga provedem sa ljudima koje volim, koji mi prijaju. Ostali su neki za nas neotkriveni djelovi Crne Gore koje želimo da obiđemo, jer mi je ponekad žao koliko se trudimo da vidimo i upijemo u inostranstvu, a nikad nismo bili toliko entuzijastični kada je u pitanju naša Crna Gora. Zbog toga smo moja djevojka Andrea i ja odlučili da ćemo ovog ljeta biti turisti u svojoj zemlji. Ići ćemo i na već tradicionalni rafting sa momcima iz reprezentacije i prijateljima, pa kod djeda na selo, na roštilj, djed Slobo ne može dočekati da okupim reprezentativce kod njega. Naravno, to ce biti ljetnje doba, kada se dani provode i na plaži. Omiljene su nam Drobni pijesak, Perazića do i Reževići.”

Kapiten crnogorske reprezentacije rođen je u Baru, ali je od kuće otišao već sa 13 godina, kada je prešao u Budvu. Tamo je završio poslednji razred osnovne škole, pa srednju školu, a za devet godina igranja u Budvanskoj rivijeri igrački se afirmisao.

„Odricanja su bila velika u tinejdžerskim danima, tako da sam propustio polumaturu, maturu, sve ekskurzije, i sve to, naravno, zbog odbojke. To je cijena koja se mora platiti. Dok su drugi slavili 18. rođendan sa porodicom i drugarima, ja sam svoj proveo u autobusu vraćajući se sa takmičenja u Danskoj.”

Osim toga što kaže da mu je velika želja da obiđe Afriku, otkriva nam i šta mu je hobi:

„Obožavam da kuvam, da isprobavam kuhinju svuda po svijetu. Veliki sam gurman, iako ne bih smio da budem, pa moram da se pazim”, uz osmijeh zaključuje Vojin Ćaćić, jedan od glavnih aduta crnogorske reprezentacije na predstojećem Evropskom prvenstvu.