Košarkaški klub Bosna je 5. aprila 1979. godine u francuskom Grenoblu ostvario istorijsku pobjedu nad italijanskim Emersonom i postao prvak Evrope.
Pred 12.000 navijača, popularni “studenti” su slavili veliku pobjedu rezultatom 96:93. To je tada bio najveći uspjeh jugoslovenske košarke. Bilo je to pravo košarkaško čudo, tačnije čudo nad čudima…
Sastav šampionske generacije: Delibašić, Varajić, Vučević, Benaček, Đogić, Bosiočić, Izić, Radovanović, Hadžić, Pešić.
Trener ove brilijantne generacije bio je sad već legendarni Bogdan Boša Tanjević. Ova generacija ostala je upisana zlatnim slovima kako u jugoslovenskoj tako i u evropskoj košarci.
U naredne četiri godine Bosna je osvojila još dvije titule prvaka Jugoslavije – u sezonama 1979/80. i 1982/83.
Od značajnih međunarodnih dostignuća treba istaći drugo mjesto na klupskom prvenstvu svijeta, Interkontinentalnom kupu odigranom 1980. godine u Brazilu.
“To je bila ekipa koja je izrasla u njedrima Sarajeva i tadašnje Jugoslavije. Svi koji su počeli da igraju košarku za Bosnu nikada nisu igrali u Prvoj ligi, izuzev [Svetislava] Pešića, koji nije imao sreće 1979. godine zbog povrede. No, bio je s nama i bio izuzetno zaslužan član, došao iz Partizana. Svi ostali došli su iz Druge lige do Kupa šampiona”, rekao je jednom prilikom legendarni Bogdan Boša Tanjević u razgovoru za “Al Jazeeru”.
“To je bio dug put, ‘veliki marš’, kao u Kini. Mi smo to kao u jednom dahu uradili. Nakon domaće titule 1978. godine prvi put su se pojavili i osvojili takmičenje.”
Bosna je u sjajnom finalu prekinula nevjerovatan evropski put Emersona.
“Oni su bili desetu godinu zaredom u finalu Kupa šampiona. Zanimljivo, Varese je počeo uzlet od finala u Sarajevu 1970. godine. Tada je Skenderija otvorena. Bila je to nova dvorana, atraktivna za igru. Tada sam iz Beograda došao da gledam finale i od tada su košarkaši Emersona igrali u finalu – pet puta dobili, pet izgubili, a mi smo im zatvorili karijeru. Nakon nas više nisu imali finale u Kupu šampiona”, kazao je Tanjević.
Ekipa koja je osvojila tri titule prvaka Jugoslavije (1978., 1980., 1983.), a tada se igrala izuzetna košarka na prostorim bivše države, i tri titule Kupa (1978., 1984., 1992.), uspjela je domaće uspjehe krunisati i na evropskoj sceni.
Legendarno finale ostaće upamćeno i po tome što je kapiten Žarko Varajić ubacio čak 45 poena, a kasnije podigao šampionski pehar.
“Mnoga sjećanja vežu me za tu veličanstvenu 1979. godinu i ne samo zbog finala, koje ljudi pamte kao neočekivani trijumf. Mi igrači sjećamo se puta koji nas je do finala doveo. Bilo je tu mnogo uspona i padova idobro se sjećam razočarenja kada smo od Maccabija izgubili utakmicu sa visokih 27 razlike. Taj poraz uzdrmao je naše samopouzdanje bili smo tužni, razočarani, a još više smo potonuli kada nas je naš tim delegat Vukašin Vule Vukajlović pokušao utješiti, rekavši nešto poput: ‘Pa, dečki, to nije kraj svijeta oni su puno bolji od nas'”, rekao je u jednom intervjuu za Euroleague Varajić.
“Na kraju je sve prošlo kako treba, došli smo do finala, u kojem smo timskom igrom uspjeli ostvariti pobjedu u odličnoj atmosferi u dvorani”, rekao je strijelac nevjerovatnih 45 poena u historijskoj utakmici za Bosnu.
Nažalost, tituli evropskog prvaka Bosna nije uspjela priključiti i svjetsku klupsku titulu, jer je na završnici Interkontinentalnog kupa poražena u brazilskom Sao Paolu od domaćeg Siryija 90:91.
Od šampionske Bosne danas su ostala samo sjećanja. 37 godina poslije, Studenti su u drugoj ligi, rijetko koga zaista zanimaju i veliko je pitanje kakava sudbina klub očekuje u budućnosti.
sport.ba
